Piše:
Marija Ivanović
Nastavci su rizičan posao - naročito ako petljate sa kultnim filmom kom apsolutno nije potreban drugi dio. Sve u vezi nastavka britanskog klasika „Trainspotting“ (1996) u režiji Denija Bojla mirisalo je na neuspjeh. „T2“ se nije gledao čak ni najvećim fanovima, upravo zbog toga što su zavoljeli original do te mjere da im je postalo nezamislivo da Bojl snimi nedostojan drugi dio i obeščasti savršenu priču. Pokazalo se da nijesu imali razloga za strah.
„T2 Trainspotting“ je više nego dostojan nastavak pripovijesti o mladosti koja je toliko samoživa da odbacuje život. Štaviše: „T2“ stvara osjećaj kao da je došlo do ponovnog okupljanja omiljenog benda za koji ste mislili da više nikada neće svirati. Slušate ih i znate da više ne zvuče tako dobro, ali osjećaj je lijep.
Izaberi zrelost
Bojl igra na kartu nostalgije, ali vrlo inteligentno, bez prostačenja emocija iz originalnog filma. Vješto vraća u klaustrofobični prostor sa Rentonom (Evan Mekgregor), Spadom (Juen Bremner), Sajmonom (Džoni Li Miler) i Begbijem (Robert Karlajl), toliko suptilno da se u startu čini da nikada nijesu ni otišli. Međutim, kako vrijeme prolazi, jasan je osjećaj da je drugi dio potpuno drugačiji od originala, iako ima sličnosti u vizuelnom identitetu, dijalozima i hemiji glavnih likova.
Nešto se promijenilo... Moralo je, ipak je prošlo 20 godina. Bilo bi potpuno glupo da su ostali isti kao u mladosti. Plamičci njihovih ličnosti su tu, ali prekriveni drugačijom emocijom. To više nije prkos i egocentrizam, već melanholija i strah. „Trainspotting“ nikada nije bio film o drogama, seksu, rokenrolu i alkoholu, već o mladosti koja odbija da se povinuje pravilima. Mladima koji vrlo dobro znaju ko nijesu, ali nemaju pojma ko jesu. Mladosti odbacuje pravila života i želi da napiše svoje jevanđelje.
Ni „T2“ nije film o drogama, seksu, alkoholu i rokenrolu. Nastavak je priča o mladosti koja odbija da prihvati starost. Sada zna šta jeste, ali ne želi to da bude. Želi da se vrati tom običnom životu koji je nipodoštavala u onom čuvenom monologu „Choose life“, mantri svih pobunjenih tinejdžera širom svijeta. Renton i ekipa su sada duboko u četrdesetim godinama. Shvatili su da nijesu oni ti koji nijesu izabrali život. Život je taj koji nije izabrao njih.
Žudni ples
Bez obzira na to, četvorka nastavlja da se bori. Uzimanjem heroina, mačo ispadima, novim prevarama, smišljanjem osvete, mržnjom, pisanjem... čime god. Rezultat je žudni ples duhovitih epizoda (karaoke i ukradene kartice sa pinom 1690 i fantastični susret Begbija i Rentona u toaletu diskoteke), duboke depresije i gadosti (spašavanje Spada od samoubistva), zastrašujućih izdaja, nježnosti, novih grešaka, fluorescentnih kadrova i sjajnog soundtracka. Šteta je što novi lik, Bugarka Veronika (Anđela Nedeljkova), nije dovoljno dobro razrađen.
„T2“ ne vozi glatko kao original, ali jeste vožnja kojoj se nijesmo nadali. Nijesmo očekivali da ćemo uopšte željeti da ostanemo u Bojlovom vozu i sa osmjehom izađemo na posljednjoj stanici. Mislili smo da će nam ukrasti vrijeme i natjerati nas da poželimo da ugasimo nastavak i upalimo original. Zapravo, nastavak je podsjetio na to zašto je „Trainspotting“ tako dobar. Istražio je prvi dio kroz vrsno napisane dijaloge, flešbekove iz prvog dijela i snimke sa „super osmice“ koji prikazuju djetinjstvo glavnih likova. Pokazao nam da je da prethodni događaji nijesu mogli završiti drugačije.
Remiks Prodidžija
Bojl se u nastavku sve vrijeme ruga nostalgiji, ali je grli i prihvata. Sik Boj kaže Rentonu da se vratio poslije 20 godina da turistički posjeti sopstvenu prošlost. I Bojlov film mogao je biti turista prvog dijela da likovi nijesu natjerani da odrastu. Da nijesu naučili da je želja stvar koja te jede iznutra i ostavlja da umreš gladan. Da se svaki čovjek kad-tad mora suočiti sa demonima. Da bi uradili isto čak i da mogu vratiti vrijeme.
Odatle na sjajnom soundtracku filma Prodidžijev remiks „Lust for Life“ Igija Popa, najvažnije numere iz originala. Ovaj remiks sumira cijeli film: original je bolji, ali podiže i nastavak. Tjera vas da išetate iz bioskopa zadovoljni, potpuno iznenađeni, razmišljajući da li vam je neko od osoblja sipao nešto u piće kad vam se „T2“ tako dopao. I što je najjače – savršeno ćete moći da zamislite vijest kako se premijera filma „T3“ očekuje 2037. godine! Ocjena: 7,7 / 10
Režija: Deni Bojl. Uloge: Evan Mekgregor, Juen Bremner, Džoni Li Miler, Robert Karlajl, Anđela Nedeljkova, Širli Henderson. Trajanje: 117 min
FOTO: filmforlife.org / metro.co.uk / variety.com
Trejler:
