Na prelasku između dva vijeka, muzika sastava Thievery Corporation bila je jedan od dokaza da se svijest generacija mijenja. Ambis anksioznosti i samoće trip-hopa devedesetih ovaj duo iz Vašingtona pretočio je u otuđeni, pomalo elitistički i savršeno festivalski londž-čil prethodne decenije.
Rob Garza i Erik Hilton nikada nijesu imali veliki hit, niti su pokorili televizijske ekrane nabudženim spotom ili slavnim nastupom. Ipak, njihova baza fanova se mjeri desetinama miliona upravo zbog toga što ih je jedna generacija prepoznala kao festivalske heroje.
Rege ritam
Nakon 22 godine karijere, Thievery Corporation polako se suočava sa činjenicom da mu je veći dio publike u srednjim ili kasnim tridesetim godinama. I nudi rješenje - još više bezbrižnog kuliranja na pijesku ili pod festivalskim baldahinima. Ovog puta u rege-ritmu.
Album ,,The Temple of I&I“ sniman je još početkom 2015. godine u Kingstonu, glavnom gradu Jamajke, što objašnjava dominaciju rege tona. Zvuči poput lagane uspavanke od početka do kraja, ali nikako u smislu bezbrižnih karipskih smiraja... Nažalost, album je poput jedrenjaka koji je negdje na pola puta od Havane do Kingstona ostao bez vjetra. Daleko od odredišta, zakovan za istu tačku, toliko da se do kraja albuma zapitate radi li se o ukletom brodu...
Prava zvijezda
Ploča je snimana dvije godine, ali Garza i Hilton nijesu mogli da materijalu (osim muzički-stilski) nametnu bilo kakvu dominantnu temu ili kohezivni element. Prosto, ovaj album je jedan predugi, gotovo improvizovani i lagodni džem bez jasnog početka i kraja, koji će se vrtjeti u nedogled dok vas neko ne potjera sa plaže. Idealan je da bude gotovo ambijentalna, ,,pozadinska“ muzika za gušteranje na terasi, večeru u skupom restoranu ili sporu vožnju sunčanim predjelima...
Thievery Corporation je često i bezrazložno kritikovan da njegova muzika predstavlja gotovo fetišizirani bijeg u bezbrižni, skupi svijet sa emocijama na niskoj frekvenciji. ,,The Temple of I&I“ je najbolji dokaz te teze do sada.
Obradovaće isključivo fanove, kao materijal koji se bez problema u cjelini ili parcijalno može uklopiti u bilo koju od dosadašnjih ploča... Sam po sebi ne vodi nikuda. I što je najgore – duo nije stilski ni pedalj odmakao od onoga što je stvarao prije dvije decenije. Da ga vrijeme ipak nije pregazilo, svjedoči briljantni prethodni album ,,Saudade“. I eto prave zvijezde na karipskom horizontu...
S. STAMENIĆ
Ocjena: 57/100
FOTO: fouroverfour.jukely.com / londonburning.net
Link:
