Majke Sida Bareta i Rodžera Votersa školovale su sinove perući skupo rublje gospođica iz slavnog univerziteta u Kembridžu. Sid i Rodžer, tada srednjoškolci, ostajali su bez džeparca svaki put kad je jedan lokalni travestit usred noći skidao veš sa štrikovao i tako zadovoljavao usamljenički fetiš. Upravo on postaće motiv prve pjesme benda Pink Floyd!
Pjesma „Arnold Layne“ snimljena je 27. februara, prije 50 godina. Kao singl debitovaće 11. marta te 1967. godine – i postati prvo „parče“ muzičkog blaga benda Pink Floyd koje je ovjekovječeno na vinilu.
Lascivna tema
Menadžerska kompanija „Blekhil“ platila je nekoliko stotina funti tadašnjim londonskim radio-stanicama da se pjesma pogura na top listama. Izgurala je do 20. pozicije, prije nego što su je tadašnji britanski cenzori zabranili zbog previše lascivne teme - života stidljivog transseksualca u elitističkom Kembridžu.
Pjesmu je potpisao Sid Baret, tačno godinu prije nego je zbog narušenog psihičkog zdravlja napustio bend i muziku. Ipak, tog februara prije pet decenija sve je izgledalo jednostavno i bezbrižno.
- Željeli smo da na vinilu objavimo neku od pjesama koje je publika već mogla da čuje po klubovima. Problem je bio u tome što je svaka trajala makar deset minuta! „Arnold Lane“ bila je najlakša za svođenje na tri minuta za singlicu. Imao sam 24 godine i bio nevjerovatno ponosan kako je pjesma snimljena. Rajtova dionica na klavijaturi-orguljama je i danas progresivna – rekao je prije nekoliko godina Rodžer Voters.
Svingerski klub
Interesantno: prilika da se pjesma snimi desila se slučajno. Bend je ugovorio snimanje dvije pjesme za dokumentarac „Let’s All Make Love in London“ u jednom studiju u Čelziju. Psihodelična poslastica okupila je velike zvijezde Džona Lenona, Mika Džegera i Vanesu Redgrejv u filmu Pitera Vajthejda o sve popularnijim londonskim „klubovima za svingere“. Tako je Pink Floyd snimio singl usred pripreme filma o parovima koji vole rekreativno da mijenjaju partnere!
Cijelih 40 godina pjesma je bila omiljena poslastica die-hard fanova Flojda. Onda je iz naftalina izvukao Dejvid Gilmor tokom turneje na kojoj je promovisan album „On an Island“. Ponovo ju je snimio sa Dejvidom Bouvijem i Ričardom Rajtom i predstavio publici 2007. godine. Rajt je ovog puta bio pjevač umjesto Bereta, a ubrzo će postati jasno zbog čega je Gilmor insistirao da je otpjeva klavijaturista.
Oproštaj od Rajta
Rajt je nastupio zadnji put u životu 10. maja 2007. u Londonu. Tada je, godinu od smrti Sida Bareta, izvedena „Arnold Layne“. Sa Nikom Mejsonom za bubnjevima i u Gilmorovom aranžmanu, Rajt se oprostio od publike. Već tada je znao da umire od raka pluća. Dejvid Gilmor se tako odužio Beretu, kog je zamijenio u bendu na proljeće 1968, prije nego što će se u potpunosti posvetiti solo karijeri, a Nik Mejson auto trkama.
Tajnu o identitetu famoznog travestita Arnolda Lejna čuva Rodžer Voters. Neće je otkriti zato što je to obećao Sidu Beretu, drugu iz djetinjstva, muzičaru koji je lansirao Pink Floyd. Onom “ludom dijamantu“ koji je letio preblizo suncu i čija je muzička zvijezda ugasla prerano, samo godinu nakon prvog singla kultnog benda Pink Floyd.
S. S.
FOTO: flickr.com
