Piše: Vladimir MARAŠ
Onome ko malo više prati eks-jugoslovensku rok scenu, vjerovatno je poznat naziv Kazna za uši. Riječ je o srpskom rok bendu iz Beograda, jednom od malobrojnih sastava koji čuvaju rok zvuk unazad dvadesetak godina. Svakako, ironija/sarkazam u nazivu, daleko je od suštine autorskog rada članova benda. Vrlo su kreativni, autorski zreli i, što je najvažnije, još žive i rade. E, sad... Zašto su mi pali na pamet?
Proteklih nekoliko „kazni za uši“ bila mi je konstantna asocijacija na mnoge TV programe na koje sam natrčao u raznim terminima. Ako baš nijesam natrčao na vokalne bravure srpske pop (čitaj: teške folk) scene, onda sam natrčavao na interesantne detalje iz njihovih burnih života. Da bih bio politički korektan, neću pominjati imena, već samo situacije. Ko se prepozna, posa' veliki.
*****
Na jednoj ovdašnjoj televiziji, na kojoj prajm tajm odiše čistim, neknjiževnim ekavskim, dakle srpskim jezikom, uhvatih emisiju koja se ciklično ponavlja i obavještava puk o emotivnim, bračnim, vanbračnim i inim statusima poznatih javnih ličnosti - što god to značilo.
Da ne bude zabune, ne smeta meni ekavski. Na primjer, na TV RTS imate sijaset odličnih emisija svih žanrova koje rado pogledam i uvijek ih preporučim. Međutim, RTS nema nešto čega, nažalost, kod nas u Crnoj Gori ima u ogromnim količinama. Nema akumulaciju estradnog škarta koji je avanzovao do nivoa „pop ikona“ - legitimisanih zvijezda koje našoj mladeži postaju „wanna be“ standardi. Meni je problem to što im kao država u tome zdušno pomažemo, ne čineći ama baš ništa da se to promijeni. U našu korist.
Pop-folk ikona sa viškom kilograma, jedna od mnogih kojoj očigledno ni estetski hirurg nije bio mnogo od pomoći, ispriča nam jednu od mnogih priča iz svog „zanimljivog“, ali suštinski tužnog života, za čije se detalje mogu interesovati isključivo jednako tužni mediji.
Utegnuta u neku mrežu od glave do pete, podsjetila me je na dobar komad vrata (prim. aut. svinjski vrat), koji viseći iza vremešnog i iskusnog majstora-kasapina, primamljivo priziva kupce u „Velikoj Plani“. Neki od njenih bravuroznih vokalnih nastupa ostaće zauvijek svjetsko kulturno dobro na arhivi servisa You Tube. Što je važnije za nas sa ovih prostora, kao najteža kazna za uši ostaće tužno svjedočanstvo moralnog posrnuća jedne profesije i nesagledivih posljedica po mentalno, muzičko, kulturno, socijalno i svako drugo zdravlje naših naroda i narodnosti.
Da ova osoba nije jedina u tom brlogu, svjedoče drugi gosti iste emisije. Mediji, praveći njima uslugu a nesrećnom narodu jeftinu zabavu, žive iluziju da odgovorno i kvalitetno rade svoj posao - informišu javnost. Što se tiče mog stava, za normalnog čovjeka taj sistem rada treba da predstavlja uzbunjivanje javnosti. Kazna za uši na svakom ćošku... Da li pjevaju ili zbore - isti je đavo.
*****
Prethodnu sedmicu obilježili su i političari, i to u holu najvišeg i najreprezentativnijeg crnogorskog doma. Nije važan politički doživljaj koji svakako svi imamo - performans predstavnika opozicije bio je za svaku osudu. Koliko god im se u životu i radu stavovi razilazili, onakav model ponašanja ne smije biti normalan ili poželjan, još manje prihvatljiv. Sve ono što je izgovoreno, bilo u afektu ili ne, nije za pravdanje i predstavlja kaznu za uši. Nijesmo to zaslužili, gospodo poslanici.
Da sve bude u aktuelnom baćuška settingsu, potrudile su se i članice kontroverzne ruske pank-rok grupe Pussy Riot. Ovih dana u našem drevnom Kotoru rade na realizaciji novog projekta „Pussy Riot Theatre“, u okviru kog pripremaju predstavu „Škola protesta“, po knjizi jedne od članica Marije Aljohine. Poznate su po performansima i kritici vlasti u Rusiji, posebno predsjednika Vladimira Putina, na osnovu čega su hapšene i osuđivane. Da li naziv predstave ima neke veze sa aktuelnim političkim i bezbjednosnim stanjem u Crnoj Gori? Ne znam, ali je već previše slučajnosti.
Svakako, kako bi sve imalo realističniji pristup, možda možemo da im predložimo da nakon ruske premijere na proljeće prvu reprizu, a crnogorsku premijeru odrade u našem parlamentu. Da ulaz bude slobodan za sve političke grupacije, NVO sektor i zainteresovane građane, uz obavezne kamere, pa i da dobar dio naše realnosti/svakodnevice s pravom stave u kontekst pozorišne umjetnosti na idealnom mjestu. Outfit bi mogao da bude „casual military“, s fantomkom kao modnim detaljem koji će ovog ljeta biti hit, rekoše neke modne dizajnerke.
I tako, nakon kazne koju nam priređuju naši dragi političari i koju živimo s njima koju deceniju unazad, nadam se da za njih u tom performansu neće biti songova. To bi sigurno bila kazna za uši. Tačnije - to bi nas dokrajčilo.
