Živopisni spisak
Prag, Berlin, Amsterdam, dva Minhena, dva Šangaja, šest Sicilija, odskora Napoli (prilično daleko od pokrajine Kalabrije) i Dablin, a poodavno onaj najelitniji kutak Londona, Noting Hil u Podgorici, udaljen od Griniča taman koliko i u britanskoj prijestonici, sa druge strane Morač... pardon, Temze! Spisak je živopisan, skoro po pravilu obogaćen onog momenta kada neka destinacija postane hit ljetnjih lou-kost tura ili trend ljetovanja turista sa malo debljim buđelarom.
Za sve Muhamede koji ne mogu brijegu – navalica nekih sretnijih, kulturno i ekonomski bogatijih, egzotičnih ili prosto zvučnijih lokacija, krenula je prije dvije decenije. ,,Irish“, taj prvi pab u gradu, predstavio se pod keltskim trikolorom u Ulici slobode taman pred kraj zime 1997. i odmah bio dobitna formula – ovo je urbana kafana sa najdužim stažom u gradu.
Ime (ni)je sudbina
,,Irski“ je poslije nekog vremena dodao ,,Sent Patrik“ pored imena, čisto radi preciznije odrednice u odnosu na mitološke ,,Vilenjake“ u Hercegovačkoj. I dalje se makar može pohvaliti autentičnim ambijentom paba dostojnog dablinskog pristaništa. Ono ,,Nomen est omen“ (latinski: ,,Ime je sudbina“) važi za njega, ali ne i za većinu sličnih birtija.
,,Berlin“ je najbolji primjer: od svih asocijacija koje mogu raspaliti maštu lokalnog alternativca (bauhaus, Bouvijeva trilogija sa kraja sedamdesetih, Fric Lang i svi ti ludi filmski ekspresionisti iz tridesetih) jedino što sluti na njemačku prijestonicu je neugledna tabla na vratima.
Ipak, ime je bilo dovoljno – možda kao savršen izgovor da lokalni hipsteraj baš tu zaliva samoću alkoholom, doduše u jednom od rijetkih mjesta u centru koja toče piće nakon ponoći. Tek, za ekipu iz Berlina, proširenje lokala prije četiri godine bilo je dovoljno da novi kutak dobije nadimak Istočni Berlin, u čije se ćoškove nastupilo nakon ,,rušenja Berlinskog zida“... Za intimizaciju je ipak bilo potrebno samo vrijeme, a ugrabila je da nastupi prije sve očiglednije oronulosti.
Mangupski stav
Ne radi se samo o potrebi Podgoričana da svojoj avliji približe destinacije iz snova, nego o stavu, vrlo mangupskom i cikotićkom, da tim lokacijama i sami pripadamo. Ima li boljeg dokaza za to od teksta u londonskom ,,Dejli Telegrafu“, gdje se precizno dekonstruiše fenomen popularnosti ,,Mućki“ na našim prostorima, uz podatak da lokalni Del Bojevi i Rodniji raspredaju planove da postanu milioneri u podgoričkoj ,,Raginoj glavi“ i nikšičkom ,,Delu“. I to uz ponosnu izjavu lokalca da je 90 odsto njegovih sugrađana iz devedesetih bilo taman kao Del Boj!
Konačno, ima tu i realnog šmeka: nije li kulturica grad čiju su kartu prošarali filmski toponimi poput Hičkoka i Bogarta preko Morače, Tarantina i ,,Goodfellas“ u centru, Čaplina u Bloku, Šerloka na Starom Aerodromu... Sasvim dovoljno da se zaboravi pošalica na račun onog ugostitelja koji je piceriju ,,Ćošak“ poperio na sred ulice, jednako udaljenu od jednog do drugog ćoška. Ili vica na račun jednog drugog, koji je vjerovatno momenat kad je ,,Kafku“ preimenovao u ,,Papu“ oglasio bijelim dimom iznad Rimskog trga...
Stojan STAMENIĆ
FOTO: FB stranica Cafe Berlin
