Osnovnu školu završio je u Šibeniku, a Učiteljsku u Zadru. Učiteljevao je u Dalmaciji i Herceg Novom, a od 1881. godine živio je u Crnoj Gori, gdje, pored toga što je radio u Cetinjskoj gimnaziji, bio je i školski nadzornik, urednik "Glasa Crnogorca" vrlo angažovan kulturni radnik i vaspitač sinova knjaza Nikole.
Pisao je pripovjetke i romane, u kojim je opisivao junaštvo crnogorskih boraca i naglašavao njihove patriotske tendencije. Poznata njegova djela su: Uskok, Bakonja fra Brne, Bilješka jednog pisca, U Mavritaniji, potom «Putopisi po Levantu» i «Boka i Bokelji», kao i drame Zavjet i Na slavi.
Matavulj je konstatovao ono što su konstatovali i mnogi drugi pisci i intelektualci toga doba, u 19. vijeku za narod(e) na Iliriku srbin je značilo isto što i - pravoslavac:"Odiskoni pak i na Primorju Srbin je bio samo pravoslavni. - Srpstvo je značilo samo pravoslavlje, kao što u ovijem krajevima (na istoku) znači i danas."
(Bilješke jednog pisca, Matica srpska i SKZ, Novi sad - Beograd, 1969, str 40)
M.Ć.
