Riječ je o jednom od najdubljih i najmračnijih mjesta na Zemlji, koje je naučnicima manje poznato od površina Mjeseca. Na dnu, na dubini od 11 kilometara, temperatura vode je blizu tačke zamrzavanja, a pritisak toliki da bi čovjeka zdrobio poput insekta.
Naučnici su tek nedavno istražili Marijansku brazdu.
"Mislili smo da se radi o izolovanom 'kraljevstvu', bezbjednom kada je riječ o ljudskim uticajima. Nažalost, to ne može da bude dalje od istine", napisao je vodeći autor studije o zagađenju Marijanske brazde Alan Džejmison sa Univerziteta u Njukaslu.
Marijanska brazda je za četvrtinu dublja nego što je visok Mont Everest. Opasne hemikalije su do tih dubina vjerovatno stigle u vidu plastičnog otpada i mrtvih životinja koje su potonule na dno, piše časopis “Nature Ecology & Evolution”.
Naučnici su na dno Marijanske brazde spustili specijalnu podmornicu, opremljenu mamcima za hvatanje amfipoda, sićušnih stvorenja nalik račićima. Amfipodi spadaju u rijetka bića koja mogu da prežive u tako negostoljubivom okruženju koje karakteriše ekstremni pritisak. Naučnici su ove organizme testirali na prisustvo hemikalija.
Rezultati su pokazali visok nivo kontaminiranosti zagađivačima, uključujući polihlorovani bifenil (PCB), koji je zabranjen prije skoro 40 godina zbog kancerogenosti i štetog uticaja na hormone. Nivo kontaminacije PCB-om pronađene kod amfipoda u Marijanskoj brazdi je čak 50 puta viši od onog koji je detektovan među račićima u rijeci Lijaohe, jednoj od najzagađenijih u Kini.
"Činjenica da smo pronašli visok nivo tih zagađivača u jednom od najizolovanijih i nejnepristupačnijih mjesta na Zemlji pokazuje koliko je dugoročno i razorno dejstvo čovječanstva na ovu planetu", rekao je Džejmison.
Vjeruje se da je 1.3 miliona tona PCB-a, koji u ekosistemu ostaje decenijama, proizvedeno između '30-ih i '70-ih godina prošlog vijeka.
Taj hlorid korišćen je u rashladnim tečnostima električnih aparata i u indigo papiru.
Naučnici su na amfipodima pronašli tragove još jednog dugotrajnog zagađivača, polibromiranog difenil etra.
"Svi uzorci su bili kontaminirani ovom hemikalijom. Svi", rekao je Džejmison.
Kako su zagađivači tamo dospjeli?
"Jednom kada potonu, tonu sve dublje jer ne postoji mehanizam koji bi ih ponovo vratio na površinu", objasnio je Džejmison.
"Još ne znamo šta to znači za širi ekosistem", rekao je naučnik, jer su amfipodi na dnu lanca ishrane.
To što ne vidimo zagađenje, ne znači da je beznačajno, upozorio je.
"Moramo da zapamtimo da planeta Zemlja pretežno predstavlja duboko more", zaključio je.
