Mandić i Knežević, voljom većine u Skupštini (42 glasa), ostali su bez poslaničkog imuniteta. Tako je broj izabranih predstavnika naroda, kojima je za proteklih deset godina, zbog raznih krivičnih prijava, ukinuta ova zaštita koja je propisana Ustavom naše države, porastao na šest. Stim, što su Mandić i Knežević, bez poslaničkog imuniteta ostali i pri kraju prošlog saziva crnogorskog parlamenta. Prvi izabrani predstavnik naroda koji je ostao bez imuniteta bio je poslanik Demokratske partije socijalista Đorđe Pinjatić. Desilo se to 24. decembra 2010. godine. Pinjetića je Vrhovno državno tužilaštvo teretilo za zloupotrebu službenog položaja u ,,slučaju Zavala“. Pinjatić je kolege u Skupštini Crne Gore obavijestio da „njegov imunitet“ ne postoji od onog trenutka kada je obaviješten o pokretanju istrage i zahtijevao je da mu parlament ,,skine“ imunitet. Administrativni odbor podržao je tu odluku jednoglasno, a potom je to učinila i Skupština Crne Gore.
Pet godina nakon toga, tačnije 29. decembra 2015. poslanici parlamenta Crne Gore ponovo su skidali imunitet trojici poslanika. Naime, Više državno tužilaštvo tražilo je da seskine imunitet poslanicima Demokratskog fronta Andriji Mandiću i Slavenu Radunoviću zbog ,,sumnje da su pozivali na nasilnu promjenu ustavnog uređenja na protestu ispred zgrade parlamenta 24. oktobra te godine, a Osnovno državno tužilaštvo je tražilo skidanje imuniteta Milanu Kneževiću zbog sumnji da je napao službeno lice tokom protesta u Podgorici. Za davanje saglasnosti zapokretanje krivičnog postupka Mandiću i Kneževiću glasao je 41 poslanik, 15 je bilo protiv, a dva uzdržana. Za skidanje imuniteta Radunoviću glasao je 41 poslanik, njih 15 je bilo protiv, a tri poslanika su ostala uzdržana. Protiv ova tri poslanika u toku je sudski postupak pred Višim sudom u Podgorici.
Najviše zahtijeva za skidanje imuniteta poslanicima bilo je na dnevnom redu Ustavotvorne skupštine Crne Gore 13. juna, 2007. Parlament je tada prihvatio prijedloge Administrativnog odbora da se ,,ne da odobrenje za vođenje krivičnog postupka“ (skine imunitet) za poslanike Ranka Krivokapića, Velizara Kaluđerovića, Predraga Popovića i Nebojšu Medojevića. Na istoj sjednici poslanici nijesu prihvatili da se imunitet skine poslanicima Husniji Šaboviću, te Emilu Labudoviću (zbog postupka u kojem mu se sudilo da je napao policajca) i Nebojši Medojeviću. Za Medojevića je na ovoj sjednici bilo dva zahtjeva, po privatnim tužbama Vladimira Bebe Popovića i Dragana Brkovića.
Pokret za promjene početkom avgusta 2009. je zatražio da Administrativni odbor Skupštine Crne Gore donese odluku o ukudanju poslaničkog imuniteta gradonačelniku Podgorice Miomiru Mugoši zbog incidenta sa novinarima lista Vijesti. Tužilaštvo nije našlo osnov da pokrene krivični postupak protiv gradonačelnika Podgorice, pa mu imunitet nije oduzet. Smisao ustavne odredbe o poslaničkom imunitetu je da zaštiti predstavnike naroda da zbog izgovorene riječi u vršenju poslaničke funkcije ne budu krivično gonjeni, a ne da ih zaštiti od odgovornosti za kriminal, korupciju i razna druga krivična dijela. Međutim, zbog ,,poslaničke solidarnosti“ često se dešava da su pravosudnim organima vezane ruke.
Ipak, niko ne može biti doživotno zaštićen od krivičnog gonjenja ukoliko je izvršio neko krivično djelo, jer poslanički imunitet može samo odložiti nečije pojavljivanje pred sudskim organima. Međutim, bez ukidanja imuniteta postupci miruju, a u pojedinim slučajevima ako se, na primjer, ponovi mandat, mogu i zastariti.
Izvor: Pobjeda
