Kako je tekao razgovor voditeljke i dopisnika Vol stri žurnala Sohrab Ahmari pročitajte u nastavku.
Voditeljka: Jedna mala balkanska zemlja želi da se priključi NATO-u. To je jako krupna stvar. Kolumnista projekta Pogranična zemlja (Border Lands — novinarski projekat Vol strit žurnala koji se uglavnom bavi ratom na sirijsko-turskoj granici) Sohrab Ahmari, autor knjige Novi Filistejci (New Philistines), javlja nam se iz Londona.
Počnimo sa osnovnim pitanjem: Crna Gora — zašto Crna Gora želi da pristupi NATO-u?
Ahmari: Pa, Crna Gora je predzadnja od bivših jugoslovenskih republika koja je stekla nezavisnost 2006. godine i maltene odmah nakon što se razišla sa Srbijom i postala nezavisna država otpočela je proces zapadne integracije, idući u pravcu pristupanja EU i počinjući da traži pristupanje zapadnoj Alijansi, NATO-u, i u ovome je bila ohrabrena kako od evropskih vlada tako i od strane sukcesivnih američkih administracija, jer to je ono što je Amerika tada promovisala, i još uvijek promoviše — da su vrata NATO-a otvorena za demokratije koje ispunjavaju uslove za pristupanje. I tako, demokratski izabrana vlada, nesavršena, ali ipak demokratska vlada, krenula je u pravcu pristupanja NATO-u i taj proces sada ide naprijed.
Voditeljka: To su sjajne vijesti, ali kako smo mi pisali u uvodnicima (Vol strit žurnala), Rusiji se ne sviđa pretjerano ovakav razvoj događaja. Zašto bi Vladimir Putin bio toliko zabrinut oko Crne Gore?
Ahmari: Meri, ovo je zemlja od 620.000 ljudi, cijele njene oružane snage broje oko 2.000 ljudi, majušna je, tako da ne stvara nikakvu prijetnju Rusiji. Ali ono što bi ona mogla ponuditi Vladimiru Putinu jeste luka na Jadranu. Takođe, ukoliko se priključi NATO-u onda čitav zapadni Mediteran postaje čvrst blok NATO zemalja, protežući se od Italije do Turske. Tako da zbog ovih razloga, kao i zbog istorijskih veza Rusije sa Balkanom i Crnom Gorom, kao i investicija koje su tamo uložili, Rusi se oštro protive. Kada sam bio tamo prošlog mjeseca da intervjuišem premijera Markovića i zauzme parlament od strane anti-NATO i pro-ruskih snaga. Premijer Marković je okrivio, kada sam ga intervjuisao nije htio da okrivi Kremlj, ali je rekao da ruske obavještajne strukture stoje iza ovog pokušaja.
Voditeljka: To nije nešto što možeš izmisliti. Šta će Trampova administracija uraditi i šta može uraditi da pomogne ovoj demokratskoj državi da ostane u NATO porodici a da ne bude usisana u Putinovu sferu?
Ahmari: Pa, proces ide naprijed. Prošle godine, svi ministri vanjskih poslova NATO zemalja su jednoglasno odobrili prijem. Dakle, sljedeći korak je da individualno svi parlamenti trenutnih država-članica ovo ratifikuju. Većina parlamenata je to već obavila, tako da je ključno sada da ovo dođe na red u Senatu. Senat je ranije ove godine usvojio rezoluciju kojom se podržava ratifikacija protokola, ali to sada treba da ide na plenum Senata i pomoglo bi ukoliko bi Trampova administracija tome dala podršku. I ključno je znati da je izašao tekst u Politiku (Politico — jedan od najuticajnijih medija o amerčkoj politici), koji se zasniva na jednom anonimnom izvoru pa mu se ne može previše vjerovati, ali prema njemu general Flin (Flynn), novi savjetnik za nacionalnu bezbjednost, je savjetovao predsjedniku Trampu da podrži prijem Crne Gore. To je velika priča, jer se veliki broj ljudi bojao da će Flin i naročito sam Tramp imati neke pro-ruske instinkte ili štagod, ali barem kada se radi o Crnoj Gori, ako je ova priča tačna, vjerovatno je da će Trampova administracija dati podršku. To će biti veliki test novog američkog pristupa Rusiji, to hoće li ili ne Trampova administracija biti čvrsto na strani ratifikacije.
Voditeljka: Pa, pratićemo šta će se dešavati. Sohrabe Ahmari, hvala što ste bili naš gost.
Ahmari: Hvala, Meri.
