Ona je prethodne sedmice u našoj zemlji održala niz predavanja o spektru autističnih poremećaja za zdravstvene radnike, ali i za građane. U intervjuu za naš list kaže da vakcine u malom broju slučajeva mogu da izazovu aseptični meningitis, febrilne konvulzije, trombocitopeničnu purpuru, ali, naglašava to nije autizam.
Komentarišući sve veći broj djece oboljele od ovog poremećaja, dr Pejović-Milovančević ističe da se porast može objasniti proširenjem dijagnostičkih kriterijuma, kao i razvojem savremenih sred stava koja doprinose da stručnjaci imaju jasnija uputstva da postave dijagnozu.
POBJEDA: Imunolozi su u više navrata negirali tvrdnje antivakcinalnih pokreta o navodnoj povezanosti autizma i MMR vakcina. Da li ljekari mogu da tvrde da MMR ne izaziva nikakve posljedice po zdravlje djeteta?
PEJOVIĆ-MILOVANČEVIĆ:
Nauka je rekla svoje. Davanje previše medijskog prostora antivakcinalnom lobiju po meni je suvišno. Brojni su primjeri da i kada se vakcina ne primjenjuje, učestalost autizma raste. Recimo, u jednom periodu u Japanu se nije davala MMR, a prevalenca autizma je rasla. O štetnosti eventualnog dobijanja morbila kod djece malog uzrasta ne treba govoriti, jer one su fatalne ili s dugotrajnim komplikacijama.
Da nije bilo vakcina, pitanje je da li bi čovječanstvo preživjelo, već bi nas satrle bolesti kao što su kuga, velike boginje i slično.
POBJEDA: Zašto se baš prvi simptomi javljaju u drugoj godini?
PEJOVIĆ-MILOVANČEVIĆ: Jedna teorija kaže da su simptomi autizma prisutni gotovo od rođenja, ali nijesu vidljivi, jer se od bebe u tim najranijim danima ne očekuje mnogo, osim da dobro jede i spava. Međutim, u drugoj godini uveliko očekujemo progovaranje, uspostavljanje socijalnih relacija, reagovanje na poziv, mogućnost da nam pokaže šta želi. Kod ove djece to izostaje. I onda simptomi postaju vidljivi.
POBJEDA: Što roditeljima treba da bude alarm kako bi što prije reagovali?
PEJOVIĆ-MILOVANČEVIĆ: Roditelje treba da zabrine ako dijete ne pravi kontakt očima (dok ga npr. hranite), ne odgovara vam osmijehom na vaš osmijeh, ne odaziva se na poziv ili na poznate zvuke, ne prati pogledom objekte u pokretu, ne otpozdravlja mahanjem ili ne koristi druge gestove za komunikaciju. Treba da ih zabrine i ako ne gleda u pravcu u kojem pokazujete prstom, ne proizvodi zvuke kojima bi privuklo vašu pažnju, ne inicira ili ne reaguje na maženje, zatim ako ne pruža ručice da bi ga ponijeli, ne igra se s drugim ljudima ili dijeli zajedničke interese.
POBJEDA: Što znamo i što još ne znamo o povezanosti kasnog početka govora i autizma? Može li se desiti da bude postavljena pogrešna dijagnoza?
PEJOVIĆ-MILOVANČEVIĆ: Najteže je napraviti razliku između govorno – jezičkih poremećaja ili mentalne retardacije i spektra autističnih poremećaja. Ali, precizno pridržavanje važećih dijagnostičkih kriterijumima kao i timska procjena djeteta (dječjeg psihijatra, psihologa i specijalnog edukatora – logopeda, oligofrenologa) doprinosi postavljanju tačne dijagnoze. Ipak, kao i u svakoj profesiji, može da se pogriješi. Stručnjaci su kad su u pitanju hronične bolesti male djece vrlo oprezni i ta preciznost dovodi do oklijevanja postavljanja pravovremene dijagnoze i pružanja pravovremenih intervencija. Imamo primjere da se čeka do šeste, sedme godine da se postavi dijagnoza. Mogu da razumijem da to nosi veliku odgovornost. Vrlo često roditeljima kažemo da nezavisno od dijagnoze djece treba omogućiti stimulaciju razvoja, pohađanje vršnjačke grupe, rane intervencije, a da samo imenovanje dijagnoze u tim prvim godinama nije presudno.
Za sada ne postoji prevencija
POBJEDA: Koji su to faktori koji mogu uticati na nastanak autističnih poremećaja i da li se oni mogu prevenirati? PEJOVIĆ-MILOVANČEVIĆ: Za uzrocima autizma svakodnevno se traga. Međutim, još uvijek nemamo nijedan jasni koji bi ga objasnio. U ovom momentu kod manje od 10 odsto djece s autizmom možemo da kažemo da su uzrok neke genetske bolesti vezane za jedan hromozom ili slično. Znači, za sada nema prevencije. Nauka traga i za mogućnošću istinskog porasta pojave tog poremećaja usljed sredinskih faktora kao što su aerozagađenje, primjena pesticida u tehnologiji proizvodnje hrane. Sve stariji postajemo roditelji, a i ljekovi se danas mnogo više koriste.
Izvor: Pobjeda
Foto: zdrava.tv
