Njemački portal tvrdi da je ujedinjena Njemačka u Mastriht donijela kao miraz ne samo svoju ekonomsku silu već i istorijski uslovljenu slabost, te da je, kao "politički patuljak", prenijela tu osobinu i na EU, a kao primjer navodi odsustvo dosljednog spoljnopolitičkog stava na Balkanu.
"Možda niko i nije bio u stanju da u godinama poslije Mastrihta odmah shvati kakve su greške Evropskoj uniji stavljene još u kolijevku, ali ako one budu ignorisane, to bi moglo dovesti do kraja Unije", upozorava se u tekstu.
DW ocjenjuje da je "jedan od prastarih grijehova EU bila nesposobnost da pravilno procjeni jugoslovensku krizu, da preventivno djeluje i spriječi rat, ili da izvrši ozbiljan mirotvoran uticaj poslije izbijanja sukoba".
Kako ukazuje, upravo je Evropska zajednica u vrijeme raspada južnoslovenske države - a to je bilo vrijeme rođenja EU - bila nedosljedna u zastupanju proklamovanih vrijednosti.
Ovaj portal ističe da je u vrijeme hladnog rata Zapadna Njemačka bila "i privredni div i politički patuljak".
"Ta osobina se u Mastrihtu prenijela i na EU. Za ovih 25 godina patuljak nije ni malo porastao. Potpuno su zakazale i povremene terapije s bezbjednosnim i spoljnopolitičkim hormonima rasta. Recimo, još uvijek ne postoji konsekventna spoljnopolitička linija na Balkanu. A takozvani Zapadni Balkan, prepušten sebi, periodično se vraća svojim tribalnim korenima", ističe se u tekstu.
Na unutrašnjem planu, ocjenjuje DW, Uniji nedostaje sposobnost postizanja konsenzusa.
"Tvrd stav Njemačke u svjetskoj finansijskoj krizi, kao i velikodušnost Berlina za vrijeme izbjegličke krize, možda jesu proizvod trenutne njemačke finansijske i humanitarne logike. Ali, njemačka dosljednost u toj logici djeluje na očuvanje mira u kući kao trajni toksin", objašnjava portal.
Toksičnost se, ukazuje DW, mogla razviti jer su oba stava došla na kraju, a ne na početku lošeg razvoja događaja, a kao primjer navodi to da su prilikom prijema Grčke u eurozonu zapadne zemlje Atini glatko progledale kroz prste, a isto se desilo prilikom prijema Bugarske, Rumunije i Hrvatske u EU.
"Dablinski sporazum po kojem izbjeglice mogu tražiti azil samo u zemlji u koju su prvi put kročili na tlo EU godinama je štitio Njemačku, preopteretivši sredozemne zemlje. Tvrdoglavo ignorisanje te činjenice napravilo je od Mediterana masovnu grobnicu, a od sirijske tragedije - evropsku izbjegličku dramu", navodi se u tekstu.
Konstatujući da aktuelno stanje EU sve više podsjeća na Jugoslaviju uoči raspada, DW navodi da, ako se katastrofa u bivšoj Titovoj državi može svesti na jednu formulu, onda ona glasi: permanentna redukcija jugoslovenskog društva na navodne zajednice porijekla, u kombinaciji sa ekonomskom krizom.
"Političke i ekonomske protivriječnosti su se preko noći vulgarno etnizirale. Tada je to u očima zapadnih posmatrača izgledalo kao atavizam, odstupanje od glavne struje istorijskog napretka. Nažalost, 25 godina poslije svega mora se konstatovati da je raspad Jugoslavije označio početak, a ne kraj jednog kobnog trenda", ističe njemački portal.
DW predlaže "jednostavnu spasonosnu formulu": trebalo bi da se zemlje koje čine Uniju udruže u složnu zajednicu vrijednosti i tako doslijedno nastupe prema okruženju, ali i da primjenjuju istinsku solidarnost unutar Unije, i to iz spoznaje da je bolje na vrijeme ulagati, nego poslije intervenisati.
"EU mora dostići stvarnu solidarnost, finansijsku održivost za sve članice i osposobiti se da zaista složno djeluje, inače će propasti", zaključuje njemački portal, uz upozorenje da je vremena sve manje.
