Komentarišući predložene izmjene Krivičnog zakonika ona ističe da svaki pravni sistem pravosuđu mora obezbijediti zaštitu u odnosu na zlonamjerne komentare medija i ostatka društva. Nacrt izmjena i dopuna ovog zakona na javnoj je raspravi od 11. januara i izazvao je burnu reakciju medijske zajednice i dijela nevladinih organizacija, pogotovo zbog člana 396a čiji prvi stav bi trebalo da glasi: ko javno izloži poruzi sud ili državno tužilaštvo, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do šest mjeseci. Sporan je i drugi stav, koji se odnosi na kršenje pretpostavke nevinosti i ometanje rada tužilaca i sudija, za šta je, osim novčane, predviđena i zatvorska kazna i do godinu.
Tranzicija
- Nažalost, tranzicione demokratije imaju i tranzicione zakone za tranzicione medije i nevladin sektor, a takvo i pravosuđe. U izvjesnoj mjeri, bilo bi društveno opasno u sadašnjoj fazi razvoja demokratije usvojiti normu predloženu u ovom obliku. Bojim se da je ovo norma kojom bi se favorizovala, privilegovala, odnosno učinila nedodirljivom samo jedna grana vlasti. Zašto? Plašim se da pravosuđe još predstavlja krhku granu crnogorskog sistema i da uz oprez treba preduzimati mjere njihovog snaženja – ocijenila je naša sagovornica.
Nacrtom izmjena Krivičnog zakonika, kako kaže, desio se nakon intenzivne, višemjesečne kampanje jednog medija da sistematski negira, ismije, izvrgne ruglu ili podsmijehu jednu od najznačajnih institucija u izgradnji vladavine prava i demokratizaciji Crne Gore. Ističe da je poštovanje ustanovljenih institucija značajna društvena vrijednost, „kojoj u nekim specijalnim okolnostima mora biti dato više težine nego slobodi izražavanja“.
Ipak, ima dilemu da li je nedovršenost ponuđenog rješenja prijedloga odgovor na snažnu potrebu da se medijski haotični prostor uredi ili će biti korak unazad. - Vidljiva je namjera zakonopisca da kroz preciziranje ili dopunu postojećeg krivičnog djela „ometanje pravde“, zapravo normira dvije važne dimenzije: porugu ili takozvano skandalizovanje pravosuđa kroz neprimjeren pritisak, nasilje, neutemeljenu kritiku, klevetu, uvredu ad homenim nosilaca pravosudnih funkcija i omalovažavanjem institucija sistema, i kršenje pretpostavke nevinosti i druge vidove ometanja (davanje javne izjave u namjeri da povrijedi nezavisnost suda ili da utiče na državnog tužioca u obavljanju njegove funkcije ili na drugi način ozbiljno ometa vođenje krivičnog postupka) – navodi Spaić.
Opširnije u Pobjedi...
