Promišljanja
Ana Medić podsjeća da je, nakon prve retrospektivne izložbe koja je 1987. godine održana u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu, te izložbe koja je 2002. održana u izložbenom prostoru ,,Ex Macello“ u Padovi, ovo dosad najcjelovitije predstavljanje gotovo pola stoljeća stvaralaštva Dimitrija Popovića. Ona dalje navodi da je umjetnički opus koji je obuhvaćen ovom izložbom nastao u razdoblju od 1966. do 2016. godine, a popraćen svojevrsnim razgovorom umjetnika sa samim sobom, što predstavlja dodatnu dimenziju u sagledavanju umjetnika i njegovog cjelokupnog rada kao neodvojive činjenice.
Umjetnikov pokušaj da u pisanoj formi promišlja sve teme, tematske cikluse i medije kojima se njegov rad istovremeno afirmiše i kao slikarstvo, crtež, grafika, asamblaž, objekt, skulptura, instalacija, fotografija ili performans, upućuje na nedjeljivost njegove umjetničke prirode, bića koje teži stvaranju, spoznavanju, refleksiji u slikama u kojima kroz ljudsko tijelo izražava tajnu čovjekove prirode, njene duhovne i fizičke egzistencije transponirane u simboličke slike svjetovne i sakralne tematike.
Literatura i pisana riječ jednako su bitni pokretači kao i vizuelna komponenta kojom se artikuliše stvaralačka imaginacija u ciklusima: ,,Eros i tanatos“, ,,Omaggio a Leonardo“, ,,Judita“, ,,Corpus Mysticum“, ,,Omaggio a Dante“, ,,Saloma“, ,,Magdalena“, „Marilyn Monroe“, ,,Ole Dali“, ,,Ave Mantegna“, ,,Misterijum Luče mikrokozma“, „Alegorije o Arkadiji“, ,,Kafka“, ,,Harmonije“, ,,Frojdizmi“ navela je Medić.
Literatura
U tekstu „Solilokvij o misteriju metamorfoza“ Dimitrije Popović je zapisao da je u njegovom stvaralačkom radu uvijek bila bitna tema, motiv, sadržaj kojim se bavi i koji treba likovno artikulisati, odnosno uobličiti.
“Karakter motiva određivao je vrstu medija u kojem sam se izražavao. Stoga su u mom stvaralaštvu ravnopravno zastupljeni klasični i moderni mediji: crtež, slika, grafika, skulptura, odnosno kolaž, asamblaž, objekt, fotografija, instalacija ili performans”, istakao je on.
Popović navodi da je osim slikarstva i skulpture klasične i moderne umjetnosti, literatura imala posebnu važnost u profilisanju njegovog umjetničkog senzibiliteta.
“Lotreamonova „Maldororova pjevanja“ snažno su obilježila moju mladost. To je djelo bilo neka vrsta evanđelja onirizma. Mnogi su crteži, kolaži ili objekti iz ranih radova bili prožeti ili ozračeni duhom ovog „ukletog pjesnika“. Čuvena Lotreamonova rečenica iz šestog pjevanja spomenute knjige: „slijep kao slučajan susret kišobrana i šivaće mašine na stolu za seciranje“, imala je za mene značaj pravog otkrića. Imala je istu važnost kao i neka likovna djela moderne umjetnosti koje sam u to vrijeme sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća otkrivao“, istakao je Popović.
Pobjeda
