Kultura

PANKERSKA MISA: Recenzija albuma benda Dropkick Murphys

Većina pjesama je mekša, melodičnija i manje sirova od prethodnih. Dropkick Murphys kao da ulazi u ulogu propovjednika na katoličkoj misi i traži novu snagu, inspiraciju i jedinstvo
PANKERSKA MISA: Recenzija albuma benda Dropkick Murphys
Portal AnalitikaIzvor

Dropkick Murphys pripada bendovima koji decenijama moraju da se nose sa bremenom jedne velike pjesme. Numera ,,Shipping Up to Boston“ je neraskidivi dio i pečat filmskog hita ,,Departed“ Martina Skorsezea. Nepravedno ili ne, tek najšira publika prepoznaje perjanicu keltskog panka baš po njoj. Vrijeme je da se stvari promijene.

Devetim albumom ,,11 Short Stories of Pain & Glory“ sastav nije samo odstupio od forme pankerskog prašenja opasnih irskih imigranata iz Bostona, već je u potpunosti zaokružio i definisao umjetnički senzibilitet. Tako je: Dropkick Murphys polako postaje veliki bend jedne epohe.

Velike traume

Bend glavnu kreativnu snagu bez kompromisa crpi i gradi na osjećaju pripadnosti porodici, gradu i kulturi irskih doseljenika u SAD. Međutim, njegove teme nijesu nimalo ružičaste: kompletan album kao da visi na nekoj od velikih američkih trauma modernog vremena.

Nije ni čudo da je briljantna pjesma „4/13/15“ posvećena danu terorističkog napada tokom Bostonskog maratona prije tri i po godine. Bend je tog dana nastupao u blizini. Pjesma je lijepa zato što je jednostavna i iskreno lična, sa konačnim zaključkom ,,da smo svi ipak samo ljudi koji pokušavaju da preguraju dan“.

To ne znači da je album melanholičan ili pesimističan na bilo koji način. Naprotiv: Dropkick Murphys skoro da se postavlja u ulogu pankerskog propovjednika na katoličkoj misi u svom Bostonu. Traži novu snagu, inspiraciju i jedinstvo. Zato je većina pjesama mekša, melodičnija i manje sirova od prethodnih.

Isforsirani klasici

Najbolja je uvodna pjesma ,,The Lonesome Boatman“. Ovo nije samo idealan početak albuma, već i idealan uvod za koncertne godine koje slijede. Uvod da se naježiš! U suštini, kad god se primaknu radničkim temama prostog američkog naroda briljiraju, po ugledu na Brusa Springstina.

Ocjenu snižava nekoliko isforsiranih keltskih klasika. Obrada ,,You'll Never Walk Alone“ bolje da je izašla kao singl van albuma zato što specifičnim ritmom i tempom odudara od cjeline. Ipak, lako je shvatiti sentiment i insistiranje da se uvrsti na ploču. Momci iz Dropkick Murphys sentimentalniji su nego ikada ali, srećom, zrele godine im sasvim fino pašu. S. S.

Ocjena: 72/100

Link za preslušavanje cijelog albuma: https://www.youtube.com/watch?v=fE_3EwVe5ws

 

FOTO: consequenceofsound.net

Portal Analitika