Piše: Vladimir MARAŠ
Kao klinac sam liječio znatiželju pitanjima u nedogled. Meni je bilo super, a nijesam siguran kako je bilo onima kojima je pripadalo da odgovaraju. Jedno od takvih pitanja odnosilo se na ono čudno „duplo golo“ u igri „Domine“. Čemu li, zaboga, služi, kad ničemu ne služi? Da prođeš bez „kupovine“ još jednu ruku? Šta? Vremenom, kako sam rastao, počeo sam da shvatam da figurica „duplo golo“ ima značaj bilo koje druge figure. Možda i veći, u psihološkom nadmudrivanju s protivnikom.
Gledajući bogatu vikend ponudu TV kanala na meni razumljivim jezicima bivših jugoslovenskih prostora, željan nekog rasterećenja i razonode, primijetio sam zabrinjavajući kontinuitet programa koji suštinski predstavljaju duplo golo - nude sve, a ne nude ništa.
Mi, normalni (neka mi ne bude zamjereno što sebe još držim u toj grupi), imamo izbor da između raznoraznih kreativnih užasa, u datom trenutku, odaberemo za sebe i svoj naraštaj onaj manje bolan. Nijesam siguran da je to izbor vrijedan življenja u budućoj zemlji članici razvijenih evropskih zemalja.
U ponudi kreativnih užasa svakako prednjače televizije Prva i Pink, s posebnim akcentom na ovu drugu, koja ima malo duži staž i znatno veće iskustvo na polju zaglupljivanja korisnika. Asocijacija na „duplo golo“ pojavila se u trenutku kada se u krupnom kadru Karleušinog prebujnog vještačkog poprsja, kao informacija sekundarne važnosti, našao podatak o terminu emitovanja intervjua predsjednika Crne Gore. Mislim se: „Eeee, moja državo, nešto ođe debelo nije u redu“.
Na stranu to što medij ima pravo, ako baš hoćete, i interes da reklamira sadržaj koji proizvodi - taj miks sadržaja nikako mi ne prija. O načinu komunikacije pomeđu aktera tih „muzičkih sadržaja“ da i ne govorimo. Svako malo pa beep. Ali to je jednostavno postao standard komunikacije u srpskim medijima. Kako se svi ti programi odvijaju na tečnom ekavskom, pitam se. Kako je moguće da Crna Gora deset godina nakon obnove nezavisnosti nema ama baš niti jedan programski sadržaj na sopstvenom jeziku, koji je vrijedan pažnje većine građana Crne Gore. Tu se, naravno, mora pomenuti poveća odgovornost nacionalnog Javnog servisa, ali je ipak suština problema ove analize na drugoj strani. Puna su nam usta crnogorskog identiteta, nedovoljne penetracije nacionalnih emocija i slično, ali nam to nije smetalo da u međuvremenu legitimišemo uvezene programske tempirane bombe sa odgođenim dejstvom.
Paralelno s tim, Crna Gora kao država, zbog političkih razloga nije u stanju da svom možda i najvećem pjesniku dodijeli mjesto koje mu pripada. Zamislite vi to! Za Njegoša nema mjesta u zvaničnom kalendaru važnih datuma države Crne Gore.
Sugerisaću da je sposobnost rasuđivanja onih koji su o tome odlučivali veoma upitna, a motivi, skriveni od očiju javnosti, definisani vrlo prizemno, vjerovatno politički interesno. Njegoša nikada nijesam doživljavao kao pjesnika kojem se mogu spočitati zvanični razlozi zbog kojih nije našao svoje mjesto u kalendarima važnih crnogorskih datuma. Nije me tome naučila ni nastavnica u osnovnoj, ni profesorica u srednjoj školi. Naučili su me da Njegoša treba čitati, i to nekoliko puta tokom života, jer se shvatanja njegovih djela i poruka znatno mijenjaju srazmjerno životnom iskustvu i poprimaju nove, životnije oblike. Samim tim učvršćuju filosofske poruke koje lakše prepoznajemo u nekim zrelijim godinama.
Dakle, Njegoš može i mora da se čita u raznim životnim fazama, od osnovne škole pa do predvorja Čepuraka, i svaki put ćemo imati drugu spoznaju i izvući drugačiju, zreliju poruku. Očigledno je da se ljudi koji su donosili ove odluke, nevezano za nacionalost, nijesu primakli niti njegovoj misli, niti vremenu u kom je pisao. Samim tim nijesu se približili ni njegovoj veličini, koja jeste specifična. I to postade „duplo golo“ - klasična crnogorska tematika, u kojoj je jedan od najvećih evropskih pjesnika tog vremena, u sopstvenoj zemlji, 204 godine nakon što je u njoj rođen, jednostavno nepriznat. Zvuči poznato? Da, da... duplo golo.
Dragi moj narode, za nekoliko dana, vidjeh neke najave, vojvoda Šešelj će nam se putem Prva TV ponovo obratiti. Nije odavno. I vjerovatno će, u prepoznatljivom stilu, ponovo krenuti sa zloslutnim i omalovažavajućim odnosom prema građanima ove zemlje koji se nacionalno osjećaju Crnogorcima. Sve to ne bi li nas prepao i vratio na teren na kom se ne smije razmišljati o kulturi, stanju u medijima, visokoj cijeni goriva, ukupnim uslovima za život...
Nijesmo još došli na nivo ignorisanja tih rabota. Kad ga dostignemo, situacija će se popraviti, i to značajno. Jedina nada su mi ta pusta evropska pravila, kojih ćemo morati da se pridržavamo, ako mislimo ulaziti u to društvo. U suprotnom, ostadosmo na onom - duplo golo. Mada, nije da se tu najbolje ne snalazimo.
(Objektiv)
