Kultura

DŽUBOKS: Recenzija albuma „Zemlja snova“ Kralja Čačka

U najboljoj pjesmi „Žur smrti“, Nenad Marić u mraku birtije pronalazi prijesto za Sebe i Nju, visoko iznad ljudi koji ne primjećuju svijet oko sebe
DŽUBOKS: Recenzija albuma „Zemlja snova“ Kralja Čačka
Portal AnalitikaIzvor

Riječ ,,Čačak“ na turskom znači blato – u startu je jasno kakvom materijom želi da zagospodari i ukroti je Nenad Marić. Mladić koji stoji iza pseudonima Kralj Čačka ima jednu i jedinu nakanu - da od sopstvenog blata stvori čovjeka dostojnog življenja.

Svijet Kralja Čačka jeste tamo na kraju provincijskog auto-puta. U izvjesnom smislu, Kralj voli provincijsku kragnu. Nosi je ponosno, kao žig ,,niže klase“ u milionskom gradu.

Marićeva fascinacija su ljudi osuđeni da budu marginalizovani. Njegova muzika najsličnija je jevrejskim kabare-majstorima iz tridesetih godina prošlog vijeka u Njemačkoj. Kralj Čačka kao da pokušava da dokaže da je dio rase koja nestaje i gubi se u velikoj modernoj životnoj utakmici. Potvrda toga je njegov prvi album „Zemlja snova“.

Potopiti zlo

- Ne plačem ja da bih suzu pustio / plačem ja da bih zlo potopio – govori Marić u pjesmi ,,Pomoć prijatelja“. Ovaj pjesnički biser jeste jedan od rijetkih dobrih momenata u prvoj polovini albuma. Ipak, izuzetno je bitan zato što lako trasira put kojim nas Kralj Čačka vodi.

Kralj Čačka je samo ona najbolja verzija Nenada Marića: čovjek lišen ega, koji pomaže i ne plaši se da pati zarad dobra drugog. Tu reputaciju izgradio je hitovima „Avatar“ i „Deda Mraz je švorc“ koje je pametno izostavio sa ploče. A na albumu ,,Zemlja snova“ jasno je da od svih oko sebe očekuje da budu ,,kraljevi Čačka“.

Sve do sedme, apokaliptične pjesme pomirenja i razočaranja ,,Još jedan kišni san“ albumu treba vremena da se zaleti. Tih prvih dvadesetak minuta natjeraće vas da se zapitate gdje se rasplinula oštra žaoka riječi ovog pjesnika. Bojazan je ipak nepotrebna – to Kralj Čačka samo polako priprema bojno polje za ključni udar.

Žur smrti

Pošteno je reći: svaka od posljednjih pet pjesama (,,Bum“, ,,Nikakav“, ,,Posljednji slet“, ,,Žur smrti“ i ,,Kako izgleda jutro“) jeste kandidat da bude antologijska. Jako je bitno to što Kralj Čačka kroz njih prestaje da očekuje bilo šta od ljudi.

U pretposljednjoj i najboljoj numeri ,,Žur smrti“ (uz himničnu i laku ,,Nikakav“) odustajanje prerasta u novu ideju - svjež san o svijetu za dvoje ljudi. Kralj Čačka je tu da već i u mraku birtije pronađe tron za Sebe i Nju, visoko iznad onih koji ne primjećuju svijet oko sebe.

Posljednja pjesma ,,Kako izgleda jutro“, iako pomalo rogobatnog refrena, donosi interesantnu tezu. I ,,tron za dvoje“ i „svijet borbe sa vjetrenjačama“ postavljeni su tako da ne isključuju, niti favorizuju jedno drugo. Prvo je kupovina savjesti, a druga opcija donosi mnogo patnje. Negdje u tom raskoraku leži buduće pjesničko stvaralaštvo Nenada Marića. Samo neka nastavi da tako lijepo opipava u mraku.

S. STAMENIĆ

Ocjena: 82/100

Link: https://www.youtube.com/watch?v=_uVkFBj0Pao

Portal Analitika