Kad se sve sabere, godina 2016. bila je najtanušnija u svijetu filmske umjetnosti. Veliki muzički albumi i vrsne serije iz prethodnih 12 mjeseci vrtjeće se još mnogo godina, a od filmova će ostati vrlo malo djela kojima ćemo se vraćati. Ipak, među onima koja ostaju, ma koliko nesavršena bila, ima naslova koji su nas potpuno pomjerili sa mjesta. Ako nijeste primijetili koliku količnu neodoljivih bizarnosti, izglancanog sarkazma i duhovnih lekcija jeste obezbijedila 2016, onda nijeste pogledali dovoljno filmova. Zato smo spremili jednu top listu koja je puna nesavršenosti, ali funkcioniše kao švajcarski nožić – otključala je nekoliko začudnih filmskih svjetova koji su nam bili tako potrebni u godini punoj mraka i užasa.
1. Swiss Army Man
Da: upravo je za najbolji film proglašeno ostvarenje u kom protagonista koristi prdeže mrtvog, slučajno pronađenog neznanca da prepliva more i spasi se sa mjesta na kom je nasukan. Što je najjače, to je samo početak filma. Bizarna tragikomedija debitanata Dena Kvana i Danijela Šajnerta zaslužila je broj jedan u godini koja je rijetko uspijevala da nas nasmije ili zabavi. Dobro zapamtite njihova imena i pronađite kratke filmove koje su snimili prije „Swiss Army Man“. Vidjećete da Sandens i dalje ima njuha da prepozna originalne autore.
2. Hacksaw Ridge
Mel Gibson i direktor fotografije Sajmon Dugan blistaju, uz omaže najboljim ratnim filmovima kakav je „Saving Private Ryan“, dok kamera pleše kroz gusti dim, ognjenu vatru, razmrskane lobanje, osakaćena tjelesa i zakrvavljene oči uspaničenih vojnika. „Hacksaw Ridge“ je važan film. Ne samo što označava veliki povratak Gibsona poslije desetogodišnjeg progona iz Holivuda, već donosi istinitu i inspirativnu priču koja vraća vjeru u čovjeka, život, Boga, iskupljenje i – kinematografiju.
3. Captain Fantastic
Ako nam je Gibson u ostvarenju „Hacksaw Ridge“ pokazao da pravi superheroji ne nose spandeks, reditelj Met Ros dodao je nastavak: „... i čitaju Čomskog!“. Njegovo ostvarenje je slatki mali čudak koji izgleda kao hibrid filma „Little Miss Sunshine“ (Džontan Dejton, Valeri Faris, 2006), dajdžest kolumni Noama Čomskog i knjige „Slobodna djeca Samerhila“ autora Aleksandra S. Nila. Ako ste zaboravili, „Captain Fantastic“ će vas podsjetiti - Vigo Mortensen je najpotcjenjeniji glumac današnjice!
4. Endless Poetry
Alehandro Hodorovski treba da se odrekne svih titula koje ima - od reditelja, preko psihošamana i majstora za tarot, do pisca i glumca. Treba da prigrli samo jednu koja opisuje sva njegova lica: Hodorovski je ljekar duše, možda najznačajniji među živim majstorima kinematografije. U filmu „Endless Poetry“, opet nam je pokazao, slasno i strasno, nešto u šta odavno ne vjerujemo – filmovi mogu da mijenjaju svijet. Kako? Tako što mijenjaju pojedince, a oni pokreću promjene. Nije to ni sentimentalno ni patetično. Samo je tačno.
5. Arrival
Vanzemaljci su samo sporedni likovi u vrsnom SF ostvarenju Denisa Vilneva. Do samog finala, „Arrival“ je vrsni esej o komunikaciji i bogatstvu jezika. Vilnev odlično barata ekonomijom emocija: tek u završnici otkriva posljednji adut i pretvara SF triler u intimnu dramu o čovjekovoj slobodi izbora. U posljednjoj sceni, svi ulazimo pod kožu Luiz Benks, koju tako nevjerovatno igra Ejmi Adams. Zato je bitno da pogledate „Arrival“ u društvu – srce će vam biti prepolovljeno, um ubrzan, a jezik neće moći da se zaustavi satima.
6. Neon Demon
Da je Sigmund Frojd pogledao film „The Neon Demon“, sklupčao bi se na bioskopskom sjedištu, zaplakao i tražio da mu dovedu mamicu. Nikolas Vinding Refn je opet snimio zadivljujući film koji može svariti samo šačica sinefila. Ovaj film ćete uzeti ili ostaviti, sa svim njegovim manama. Refn je odlučio da proda bol spakovan u kutiju sa grimizno-crvenom mašnicom i nije vam ostavio drugačiji izbor.
7. American Honey
Nevjerovatno je kako rediteljki Andrei Arnold lako polazi za rukom da nas uroni u svijet izgubljenih mladih ljudi koji putuju širom Amerike i prodaju magazine od vrata do vrata. Još nam drži pažnju, zasmijava i rastužuje puna dva sata i 43 minuta! Elegantni način na koji uranja svoje junake u ljepotu, a onda ih pusti da trepere po ivici haosa nalik je poeziji. Ovo je film koji treba da pogledate umjesto precijenjenog „Everybody Wants Some!!“ Ričarda Linklatera. Mnogo će vam više reći o izgubljenoj američkoj tinejdž generaciji.
8. Deadpool
Velika moć donosi još veću neodgovornost, kaže Deadpool, i urnebesno elaborira svoju tezu. Film Tima Milera je sarkastičan, ironičan, prljav, nasilan, odvratan, često pretjeran i neodoljiv u svojoj ogavnosti. A za ruganje stereotipnom svijetu superheroja u helankama zaslužuje odlikovanje!
9. The Eyes of My Mother
Debitantski film Nikolasa Pesa je car ovogodišnjih horora. „The Eyes of My Mother“ je zapanjujući spoj Mihaela Hanekea, Larsa fon Trira, Stenlija Kjubrika i, prije svega, Bela Tara. Perfektna hladna i precizna fotografija, nestvarno dobro upošljavanje zvuka i jeziva protagonistkinja ostaviće vas bez teksta kad se na ekranu pojavi riječ „Kraj“.
10. Elle
Pol Verhoven je bogotac tenzije i saspensa, čak i u žanrovskim mješavinama koje nijesu čistokrvni trileri. „Elle“ je jedan od njegovih najubjedljivijih filmova. Hvata za grkljan od prvog kadra silovanja i drži bez daha do posljednjeg, kada slika postaje kompletna i dobijemo posljednji dio uzbudljive slagalice. I još nešto: ako ne nominuje Izabel Iper za najbolju glumicu, Američka akademija treba da ugine.
M. IVANOVIĆ
Potencijalni uzurpatori
Najveći potencijalni uzurpator ove liste je film „Moonlight“ u režiji Berija Dženkinsa. Ostvarenje koje ima ocjenu 99 od 100 na sajtu metascore i čak 71 priznanje u sezoni dodjele nagrada koja još nije završena, nažalost, još nije prikazano u Crnoj Gori, a ekipa ga dobro čuva od „piratskog zaliva“.
Pored „Moonlighta“, nijesu odgledani ni hit mjuzikl „La La Land“ Damijena Šazela, religijska epopeja „Silence“ Martina Skorsezea, himna radničke klase „I, Daniel Blake“ Kena Louča, drama „Manchester by the Sea“ Keneta Lonergana, „Paterson“ Džima Džarmuša, biografija „Jackie“ Pabla Larejna, zastrašujući „Raw“ Džulije Dorkonau, „Lion“ Garta Dejvisa i animacija „My Life as a Zucchini“ Kloda Barasa.
Od filmova koji su pogledani, na širu listu dolaze u obzir sjajna njemačka drama „Toni Erdmann“ Maren Adi, vrsna animacija „Kubo and Two Strings“ Trevisa Najta, „The Handmaiden“ Park Čan-Vuka, „Nocturnal Animals“ Toma Forda, francuski šarmer „Divines“ Hude Benimine, najveći indi hit „Hell or High Water“ Dejvida Mekenzija, intrigantna zombi apokalipsa „Train to Busan“ Sang-ho Jana i snažna drama „Sully“ Klinta Istvuda.
