Les je inače direktor agencije "Nova Evropa", koja se bavi procjenom političkog rizika u istočnoj Evropi. Uz to, Les je proveo deset godina radeći kao analitičar, diplomata i kreator politike u Ministarstvu vanjskih poslova Velike Britanije. Između ostalog, vodio je britanski konzulat u Banjaluci, Odsjek za institucije EU, a služio je i kao politički sekretar britanske ambasade u Skoplju.
Les je i bivši profesor na predmetu politike istočne Evrope na Univerzitetu Kent i bivši analitičar rizika za Balkan i bivši Sovjetski Savez pri agenciji "Dun i Bradstreet". Studirao je politologiju na Školi slovenskih i istočnoevropskih studija u Londonu, te Međunarodne odnose na Univerzitetu u Kembridžu.
Foreign Affairs: Vrijeme je za Veliku Hrvatsku, Srbiju i Albaniju
U nastavku prenosimo dijelove njegove nove analize, objavljene na Balkan Insightu pod naslovom "Multietničke države na Balkanu su propale".
"Početna tačka kod formulisanja politike je da se svijet posmatra onakvim kakav jeste, a ne onakvim kakvim bismo ga mi htjeli. Politička je realnost na Balkanu daleko od blistavog i organskog multikulturalizma. Ta je regija jedna od najnestabilnijih u Evropi - tamo podijeljene multietničke države postoje u stanju stalnog sukoba i potrebne su hiljade pripadnika mirovnih snaga kako bi spriječile povratak nasilja.
Ovaj problem ima dva uzroka. Prvi je da manjinsko stanovništvo ne želi živjeti u tuđoj državi ako to znači da će biti građani drugog reda. Drugi je da većinske populacije ne žele da manjine dobiju zemlju na kojoj žive, jer pripada njima".
Nova era na Balkanu
"Tokom posljednje dvije decenije manjine nisu imale izbora osim da prihvate takvo stanje na insistiranje Zapada, koji je stavio veto na bilo kakve planove političkih promjena.
Ovo poglavlje u istoriji Balkana primiče se svom kraju. Evropljani su izgubljeni zbog političke krize u Evropskoj uniji, Amerikanci imaju prečih briga od Balkana. Rusija i Turska na tom prostoru pokušavaju progurati svoje planove.
Nezadovoljne su manjine počele iskorišćavati promjene u geopolitici kako bi progurale odvajanja koja su oduvijek smatrali garancijama svoje sigurnosti i prava.
Prošlog septembra su bosanski Srbi referendumom direktno izazvali Dejtonski sporazum, a njihov vođa Milorad Dodik prijeti novim referendumom ove godine. Ako se stvari nastave ovako, sljedeće bi decenije Republika Srpska mogla prekinuti veze s ostatkom Bosne.
Ostale manjine sad vuku slične poteze kako bi se odvojile od političkih središta. Kosovski Srbi prijete osnivanjem Saveza srpskih opština, bosanski Hrvati pooštravaju zahtjeve za trećim entitetom. Albanci u Makedoniji odbijaju da učestvuju u vladi ako im se ne popusti. Postoji rizik od sloma političkih dogovora koji su dosad te zemlje držali na okupu".
"To nije samo radikalna politika, već retorika većine političara čije izborno tijelo želi živjeti u dostojanstvu i sigurnosti".
Šta treba preduzeti?
Prvi korak je taj da ljude treba osvijestiti o tome što se događa, naročito one koji su posvećeni miru u regiji. Nakon toga potrebno je razmotriti opcije, a na raspolaganju su četiri.
Prva je nastaviti s generacijskom reformom i demokratizacijom. Na prvi je pogled to hvale vrijedan pristup, ali ima svojih problema. Nakon 20 godina pokušavanja nema rezultata, a politička je atmosfera u regiji i dalje otrovna, a nacionalne su grupe sve više podijeljene. Takođe, vrijeme ističe.
Druga je opcija da Zapad ponudi manjinama neke nove podsticaje da zadrže politički status quo. Ovo bi bio idealni ishod, jer bi na miran način neutralisao prijetnju separatizma.
Treća je opcija da se manjine prisile na ostanak, bilo prijetnjama sankcijama ili nekom drugom vrstom kazne. Naravno, većinskim grupama ne bi se smjelo dozvoliti da nasilno pritisnu neposlušne manjine.
To nas dovodi do četvrte opcije. Ako se dogovor ne može postići, onda bi u interesu mira većinske grupe morale da prihvate neku novu teritorijalnu podjelu za svoje manjine. Glavno je pitanje koliko daleko bi ovo moralo ići. Ideal je da se manjina i većina dogovore na način koji bi očuvao državu i zadovoljio primarne zahtjeve manjinske grupe".
Korupcija, nasilje i uništeno povjerenje
"Presedan iz regije govori nam da bi djelovala samo čvrsta međunarodna granica. Balkanu nedostaju najosnovniji elementi funkcionisanja multietniciteta. Slaba tradicija ustavnog liberalizma znači da manjine nemaju povjerenja u institucije. Istorija nasilja i zvjerstava među nacionalnim grupama uništila je povjerenje među njima. Endemska korupcija i rašireno siromaštvo ljude drže na ivici egzinstencije.
Zaključak je da bi optimalno rješenje bio prelazak na nacionalne države utemeljene na principu da bi političke granice što više trebale da odgovaraju demografskoj stvarnosti. Većina stanovnika u nacionalnoj državi pripada jedinstvenoj političkoj zajednici, a ranjive grupe žive u relativnoj sigurnosti unutar međunarodno priznatih granica.
To nije nemoguć cilj. Mnoge su regionalne države uspješno dokazale da u njima mogu živjeti manje grupe, iz jednostavnog razloga što ne predstavljaju prijetnju teritorijalnom integritetu ili državnom identitetu.
Najbolja bi varijanta bila postepen pristup, koji bi predvodila velika međunarodna koalicija, koja bi regiju usmjerila prema željenom ishodu. Treba imati na umu da su se nezadovoljne manjine već počele udaljavati od država koje smatraju nelegitimnima, tako da pitanje nije kako te multi-etničke natjerati da profunkcionišu, nego je pitanje treba li dopustiti da se regija raspadne bez kontrole, po volji lokalnih separatista, ili preuzeti kontrolu nad tim procesom i umanjiti rizik nasilne odmazde od strane većinske populacije".
Povratak separatizma
"Takođe, trebalo bi otvoreno reći da strah manjina ne proizilazi iz toga što su im mozak isprale nacionalističke vođe. To je potcjenjivanje njihove inteligencije. Drugo, pogrešno je reći da manjine uživaju puna prava: samo manjine to mogu procijeniti, te nije dopustivo uskraćivati im prava zbog zločina počinjenih 1990-ih.
Balkan zasad možda jeste miran, ali putanja nije dobra. Problem separatizma se vraća u regiju i moć je trenutno na strani revizionista.
Stabilnost se ne postiže, tako da se pretvaramo da je sve u redu na površini, dok se ispod nas događaju tektonske promjene. Ne postiže se ni univerzalnim rješenjima, koja veoma očito služe interesima samo jedne nacionalne grupe.
To je politička realnost, i što prije je ljudi prepoznaju, to će prije započeti proces rješavanja tog problema", zaključuje Les u novoj analizi.
(index.hr)
