Komentarišući olako usvajanje zakona u Skupštini, koji potom „padaju“ pred Ustavnim sudom, Pažin je zaključio da je „nepodnošljiva lakoća donošenja propisa u parlamentu, bez bilo kakve komunikacije sa Vladom, izraz političkog voluntarizma, ponekad i nerealnog doživljaja sopstvenog pravničkog znanja, ali i pretpostavljanja prozaičnih stranačkih interesa onome što je javni interes“.
POBJEDA: Nedavno ste saopštili da bi bilo potrebno precizirati krivično djelo ometanje pravde. Ukazali ste na pisanje medija o nekim slučajevima. U kom smislu je potrebno mijenjati ovo krivično djelo i kako bi ga konkretno trebalo precizirati?
PAŽIN: Zakonikom o krivičnom postupku propisano je da su svi protagonisti društvene scene dužni da se pridržavaju pravila koja se odnose na pretpostavku nevinosti, kao i da svojim usmenim i pismenim izjavama o krivičnom postupku koji je u toku ne vrijeđaju pravila samog krivičnog postupka, prava okrivljenog ili oštećenog, posebno načelo sudske nezavisnosti. Iako je obaveza imperativno data za sve, nije propisana sankcija za kršenje ove norme, što je čini u pravnom smislu nepotpunom. Kako inkriminacija iz člana 396a Krivičnog zakonika, kojim se uređuje krivično djelo ometanje pravde, samo djelimično zadovoljava potrebu prevencije kršenja navedenih pravila krivičnog postupka, potrebno je, u cilju jačanja pravne sigurnosti, precizirati biće ovog krivičnog djela, koje poznaju i krivičnopravni sistemi uzornih zapadnih demokratija.
POBJEDA: Ocijenili ste i da su autoritet i nezavisnost sudija i tužilaca na udaru medija. Na kom je nivou kultura dijaloga na javnoj sceni Crne Gore?
PAŽIN: Zaštita autoriteta pravosuđa, prema najvažnijim međunarodnopravnim standardima, jedan je od legitimnih ciljeva u demokratskom društvu za ograničenje slobode izražavanja. Posebno izdvajam član 10 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i prateću praksu Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu. Vrijeđanje argumentum a hominem nosilaca pravosudnih funkcija, posebno sudija i tužilaca, van slobodnog javnog diskursa, predstavlja jednu vrstu nasilja i neprimjeren pritisak na rad pravosudnih organa, kroz zloupotrebu slobode izražavanja. Takva zloupotreba slobode izražavanja ne predstavlja samo nedopušten zahvat u prava ličnosti sudije ili tužioca, nego i diskredituje samu slobodu izražavanja, relativizujući njen značaj u demokratskom društvu. Brojni primjeri takvog ponašanja ukazuju na društvenu potrebu da se napravi razlika između slobode i razuzdanosti. Nema sumnje da je kultura dijaloga srozana ispod granica pristojnosti, što ugrožava demokratske vrijednosti društva jer javno izgovorena ili napisana riječ gubi svoj semantički značaj. Kompetitivnost ideja, propulzivnost političkih stavova i sloboda iskazivanja različitih mišljenja su obesmišljeni.
Drugo lice slobode mora biti odgovornost za javno izgovorenu ili napisanu riječ. Ovo važi za sve protagoniste društvene scene, bilo da se radi o onim iz vlasti ili opozicije, civilnog sektora, medija ili van svih ovih struktura. Kada su pak mediji u pitanju, potrebno je dodatno povesti računa o značajnoj razlici između istraživačkog novinarstva, kao krune novinarske profesije i paraistrage.
Treba podsticati ulogu medija kroz istraživačko novinarstvo kojim se lociraju slabosti, ano malije ili devijacije unutar društvenog sistema, jer se time izravno snaže demokratski kapaciteti društva, ali kad pravosudni organi pokrenu postupak moraju se poštovati autoritet i nepristrasnost pravosuđa. To znači da nije primjereno objavljivati izjave lica koja tek treba da budu saslušana u svojstvu svjedoka, pružajući na taj način priliku drugim učesnicima u postupku da upodobljavaju svoje iskaze pred pravosudnim organima ovakvim izjavama, dezavuišući time samu svrhu ovih procesnih radnji. Nije prihvatljivo objavljivati podatke o aktivnostima policije kojim se upozoravaju osumnjičeni ili okrivljeni i pruža im se mogućnost bjekstva, kao što nije prihvatljivo ni objavljivanje podataka iz istrage koji su pod oznakom tajnosti i slično.
POBJEDA: Nedavno su Vijesti objavile poruke Kotoranina Jovice Vukotića, osobe sa Interpolove potjernice, navodnog vođe takozvanog škaljarskog klana, osobe koja slovi za narko dilera u međunarodnim razmjerama, koji je optužio policijske funkcionere i službenike da su na platnim spiskovima mafije. Smatrate li da je promocija takvih osoba, upitnog kredibiliteta, prihvatljiva i dozvoljena?
PAŽIN: Ne treba osporavati kredibilitet medija samo zbog činjenice da kao izvor koristi lice sa Interpolove potjernice, posebno ukoliko se iznose činjenice koje ukazuju na sumnju o postojanju korupcije u jednoj važnoj javnoj službi, jednako kao što ne treba prihvatati iznešene tvrdnje kao gotove istine.
Ipak, svaka takva tvrdnja treba da pobudi odgovarajuću pažnju nadležnih organa koji su dužni ekspeditivno da provjere svaku sumnju i o tome blagovremeno obavijeste javnost.
S druge strane, nije primjereno, niti društveno prihvatljivo biti na Interpolovoj potjernici, što znači biti nedostupan državnim organima, iskazujući time i nepovjerenje prema tim organima, a istovremeno se javno predstavljati kao pravednik u borbi protiv korupcije, jer takvo držanje diskredituje u određenoj mjeri lice koje se tako postavlja u javnom dijalogu.
(Opširnije u današnjoj Pobjedi)
