Berlinski teatar „Hebbel am Ufer“ će predstavama tokom čitave godine obilježavati ovaj jubilej, uz naziv „Utopijske realnosti - 100 godina s Aleksandrom Kolontaj“ prema toj ruskoj revolucionarki. Kako dalje navode, istražuju na koji se način „odvijao politički i umjetnički razvoj“ nakon 1917. i koje je danas značenje ove revolucije. Posebno im je inspirativna Aleksandra Kolontaj, koja je „svoje tijelo, ljubav i seksualnost pretvorila u političku temu, razvijajući nove modele porodice“.
Kraljevska akademija u Londonu, za 9. februar priprema izložbu „Revolucija: Ruska umjetnost 1917 -1932“. U navedenom se periodu, kako navode, dogodila se jedna od najvažnijih prelomnih tačaka u svjetskoj istoriji umjetnosti. Ruska umjetnost tog doba pomijerala je granice, a na jednom mjestu, u epohi koja je „označila kraj vijeka carske vladavine i izmijenila rusko društvo iz korijena“, djelovali Vasilij Kandinski, Kazimir Maljevič, Mark Šagal i Aleksandar Rodčenko. Oni su istraživali i raspravljali o tome što bi to trebalo da bude „umjetnost za narod“. Ipak, optimizam nije dugo trajao, jer je 1932. Staljin naredio okretanje umjetnosti ka socrealizmu. Zato se, kako navode iz Akademije, „koncentririšu na petnaest godina velike kreativne slobode, kada su mogućnosti izgledale bezgranične, a ruska umjetnost procvjetala u svakom dostupnom umjetničkom mediju“. Prvi put će „na istom mjestu pokazati hrabre inovacije Vasilija Kandinskog, dinamičke apstrakcije Maljeviča i suprematista, te pojavu socrealizma. Biće izložene fotografije, skulpture, filmovi Sergeja Ajzenštajna i propagandni plakati iz zlatnog doba grafičkog dizajna. Potom, pokazaće i svakodnevicu, kako se živjelo u stanovima te, na primjer, bonove za obroke i sovjetski porculan. Pokazuju, najavljuju „i idealističke težnje i tešku realnost“.
U njujorškoj je MoMA-i već otvorena izložba „Revolucionarni impuls: Uspon ruske avangarde“, koja obuhvata period između 1912. i 1935, do razdoblja kada je socrealizam od države proglašen jedinim prihvatljivim stilom. U Njujorku su izloženi i umjetnici El Lisicki, Natalija Gončarova, ali i pjesme Vladimira Majakovskog. Kustosi uz izložbu navode kako su željeli da „obilježe jedan od najvažnijih trenutaka u istoriji umjetnosti, nevjerovatnu kreativnost koja se pojavila u to doba i nastojanje umjetnika da utiču na sociopolitičke transformacije“. Odnosno - njihovo vjerovanje da umjetnošću mogu da promijene svijet.
Ponovno u Londonu, ali ovog puta u Britanskoj biblioteci u aprilu se otvara izložba „Sloboda i revolucija: Rusija 1917“. Želja im je da njome daju „svjež pogled na Revoluciju i prvu socijalističku državu“. Među izloženim predmetima najavljuju i dnevnik Nikolaja Aleksandroviča Romanova, posljednjeg ruskog cara, kao i govor Lava Trockog.
U amsterdamskom Ermitažu, 4. februara se otvara izložba „Romanovi i revolucija“, na kojoj će, pak, biti izložen dnevnik supruge Nikolaja II, Aleksandre, potom jedno od oružja kojim je porodica ubijena, Raspućinova pisma utjehe, crteži djece Romanovih, igračke kojima su se igrali... I amsterdamska i londonska institucija smatraju kako će se izložbama jasno pokazati „koje su careve odluke dovele do neizbježne revolucije i kraja 300-godišnje vladavine porodice Romanov“.
U novembru se u Lisabonu planira međunarodni kongres „Karl Marks“. Teme su: revolucija svakodnevice, kulturna revolucija, novi tip moći, politika, ekonomije, a među gostujućim predavačima su Alberto Toskano i Jurij Slezkin.
Revolucionarni pokret, koja je počeo u februaru, kulminirao je u deset dana oktobra, zbacivanjem carske vladavine i dolaskom boljševika na vlast, pod vodstvom Lenjina i Trockog, kao i prvu socijalističku radničku državu u povijesti.
Izvor i foto: Jutarnji.hr
