"Sami novinari kažu da je njihov položaj iz godine u godinu sve gori. Oni su potplaćeni, preopterećeni i cenzurisani”, rekla je Camović u intervjuu agenciji MINA.
Ona je podsjetila da je SMCG prošle godine anketirao crnogorske novinare i urednike, koji su odgovarali na više od 30 pitanja koja se odnose na njihov socijalni, ekonomski i profesionalni položaj.
Sada, kako je kazala Camović, imaju dobar pregled stanja kakvo zaista jeste i više ne moraju da se oslanjaju na njihova saznanja ili percepciju.
“Podaci govore da 83 odsto anketiranih smatra da je položaj novinara u prethodnih pet godina veoma ili donekle oslabio, 45 odsto smatra da se radno vrijeme povećalo, 18 odsto je prinuđeno da se, osim novinarstvom, bavi i još nekim drugim poslom jer kao novinari ne zarađuju dovoljno, 67 odsto anketiranih prati više oblasti i to ukazuje na njihovu preopterećenost”, precizirala je Camović.
Ona je saopštila da gotovo polovina ispitanika smatra da je kredibilitet novinarstva smanjen u posljednjih pet godina.
Prema riječima Camović, prosječna zarada je i dalje manja od prosječne na nivou države.
Ona je rekla da na rad novinara utiču urednici (83 odsto), menadžeri, vlasnici medija, političari i biznismeni.
“Svi vrše pritisak i onda se svi zajedno čude kako to da novinari nijesu slobodni”, navela je Camović.
Kako je kazala, jasno je da u takvim uslovima profesija strada i da novinari ne mogu biti zadovoljni i slobodni, ne mogu dolaziti na posao puni elana i davati svoj maksimum.
“Kreativnost se ne cijeni i ne dozvoljava, sve mora da bude uniformisano i zato su podaci poražavajući”, ocijenila je Camović.
Na pitanje da li smatra da su mediji u Crnoj Gori generalno zavisni od politike, Camović je navela da su članovi Sindikata zaposleni u skoro svim crnogorskim medijima.
“Problemi koje oni imaju na svojim radnim mjestima se malo, ili nimalo razlikuju po osnovu uređivačke politiku medija u kojem rade”, rekla je Camović.
Ona je objasnila da SMCG ne može i neće da ulazi u načine na koji se uređuju crnogorski mediji, jer to nije posao Sindikata.
Camović je saopštila da je sloboda medija u Crnoj Gori, prema svim mjerenjima, na jako niskom nivou.
“Uvijek smo jedva bolji od Makedonije, i postoje konkretni razlozi zbog kojeg je to tako”, dodala je Camović.
Upitana da li postoje podaci o tome koliko novinara u Crnoj Gori radi „na crno“, Camović je saopštila da ne postoje, jer bi precizan broj mogli da saopšte jedino poslodavci, koji to, naravno, neće uraditi.
Kako je rekla, oni znaju da je jako malo medija koji ne angažuju “honorarce”, što je klasičan rad na crno jer Zakon o radu ne prepoznaje taj oblik zapošljavanja.
Camović je navela da to i nije posao, već klasična eksploatacija i iskorišćavanje lošeg položaja ili neiskustva ljudi koji pristaju da rade na taj način.
“Ima kolega koji i po 11 godina rade na taj način i niko ništa ne preduzima po tom pitanju. Sve se to dešava pred očima države, poreskih organa i inspekcije rada, ali situacija se ne mijenja”, rekla je Camović.
Glavni uzrok je, prema njenom mišljenju, odbijanje da se plaćaju porezi i doprinosi na zaradu.
Camović je ukazala da poslodavci smanjuju troškove, i dodala da im uvijek najlakše da to rade "preko leđa" zaposlenih.
Problem je i, kako smatra, to što inspekcije nijesu zaintresovane da poprave uslove rada u medijima.
“Njima nije nelogično što neki poslodavac iz godine u godinu istoj osobi uplaćuje novac da bi bio “honorarni novinar” u firmi u kojoj je novinarstvo primarna djelatnost. To je toliko očigledno kršenje Zakona da ne postoji način da se dodatno pojasni šta tu nije u redu”, objasnila je Camović.
Prema njenim riječima, kada bi svi makar sa pola kapaciteta radili svoj posao, situacija bi se znatno popravila.
“Takođe kada bi vlasnici medija koji “zapošljavaju” na crno počeli makar malo da budu društveno odgovorniji, situacija bi bila bolja”, ocijenila je Camović.
Kako je kazala, polazna osnova bi trebalo da bude kako nagraditi nečiji rad, a ne kako ga eksploatisati što više.
“U Crnoj Gori postoji oko 60 medija i, ako u tom moru ima jedan ili dva medija koji rade onako kako bi trebalo, to ne mijenja ukupnu lošu sliku”, saopštila je Camović.
Govoreći o razlozima zbog kojih je rad u medijima sve manje privlačan, Camović je ukazala da se broj zaposlenih u medijima za tri godine smanjio za 725 ljudi.
To je, kako je ocijenila, ogromna cifra i za djelatnosti koje zapošljavaju mnogo više ljudi nego što su mediji.
“Sada smo spali na manje od 1.300 zaposlenih u svim medijima, a više od polovine tog broja čine zaposleni u Javnom servisu”, precizirala je Camović.
Ona je ukazala da statistika ne bilježi “honorarce”, ljude koji rade na crno, kao ni one koje mediji zapošljavaju preko agencija za ustupanje zaposlenih, jer su oni zaposleni u agencijama, a medijima se samo “iznajmljuju”.
Camović je navela da su brojni načini da se izbjegne zakonito zapošljavanje, a i oni koji imaju stalni radni odnos lako bivaju otpušteni.
Ona je ocijenila da je mladim i obrazovanim ljudima, ali i onima koji imaju iskustva i priliku da se oprobaju u nekom drugom poslu, primamljiviji na primjer PR sektor.
Kako je kazala Camović, veliki broj novinara je posljednjih godina na taj način našao posao u državnoj upravi ili marketinškim agencijama.
"Nekad i za istu platu što je dokaz da iznos zarade nije presudan motiv i da su problemi u medijima mnogo dublji", dodala je Camović.
Ona je, govoreći o dekriminalizaciji klevete, podsjetila da je kleveta u Crnoj Gori dekriminalizovana po preporukama Savjeta Evrope polovinom 2011. godine.
"Nesumnjivo je dobro što novinari više ne moraju da strahuju da će završiti u zatvoru zbog posla kojim se bave", smatra Camović.
To ujedno ne znači da je, kako je kazala, nakon toga dozvoljeno da svako piše šta hoće, jer se povreda prava ličnosti i ugleda ostvaruje po osnovu Zakona o obligacionim odnosima.
Prema njenim riječima, mediji ne saopštavaju otvoreno koliko puta su tuženi za povredu časti i ugleda i kakvi su ishodi tih procesa, već se izvještava samo o najdrastičnijim slučajevima u kojim su tužioci iz sfere politike ili ljudi/biznismeni bliski vlastima.
Camović je ukazala na slučaj direktorice Akcije za ljudska prava Tee Gorjanc Prelević koja je tužila televiziju Pink M i pravosnažno je utvrđeno da su joj povrijeđeni čast i ugled.
Govoreći o stanju u lokalnim medijima u Crnoj Gori, Camović je ocijenila da su ti mediji suviše zavisni od dobre volje osnivača.
"Očigledno je da se lokalne vlasti ne ponašaju isto prema zaposlenima u lokalnim javnim servisima i ostalim opštinskim službama", smatra Camović.
Prema njenim riječima, dok opštinski službenici redovno primaju zarade, zaposlenima u javnom servisu kasne.
"Radio Ulcinj još nije isplatio sve zarade za 2015. godinu, a zaposlenima u Radio Berane se duguje osam zarada. Radio Televizija (RTV) Budva takođe ne postupa zakonito prema ljudima koje zapošljava", saopštila je Camović.
Ona je poručila da način finansiranja, ali i nadležnosti savjeta lokalnih RTV servisa, moraju biti drugačije određene.
"Finansiranje mora biti održivo i ti ljudi ne smiju zavisti od dobre volje opštinara", zaključila je Camović.
MINA
