Četvorke će novogodišnju noć provesti sa svojim društvom, ali kući će ih sačekati razne đakonije, djelo ruku njihove majke. Kao i svi mladi, imaju velike planove i želje, a u novoj 2017. postaće i punoljetni – 1. decembra. Nijesu bili kod kuće kada ih je ekipa Pobjede posjetila, ali o njihovom odrastanju, interesovanjima, hobijima, uspjesima s ponosom, no i skromno, priča majka Vesna ističući da je ovih sedamnaest godina proletjelo. Sada, kada su odrasli, dodaje, sve je mnogo lakše.
Prvi koraci: Kao i sva druga djeca imaju želje i brojne planove, a mi ćemo nastojati, kao i do sada, da ih ispunimo u granicama naših mogućnosti. Zdravlje nam je na prvom mjestu. Ne možemo da planiramo puno unaprijed. I oni su skromni, bez velikih prohtjeva, tako su naučeni od malena, da sve rješavamo uz dogovor. Znamo šta oni pojedinačno žele i to im u skladu sa mogućnostima nastojimo i da obezbijedimo - priča Vesna.
Ističe da su sve četvoro različiti - različite prirode, temperamenti i interesovanja. Najteže je bilo dok su bili bebe i osvajali prve korake.
- Sve je tada, čini mi se, sporo išlo. Nemoguće je bilo uskladiti da oni spavaju u isto vrijeme, da jedu u isto vrijeme. Završim četvrto sa hranjenjem, a ono prvo već počne da plače. Bila sam hronično neispavana, tako da sam poslije izvjesnog vremena sve počela da pišem kako ne bih nešto zaboravila. Ko je jednom otišao da mi pravi društvo dok ih šetam drugi put bi već odustajao, jer je to bilo sve drugo, a ne šetnja. I njihovi prvi koraci su bili „problematični“ jer su svi išli na različite strane. To smo prevazilazili odlaskom na igralište ili u park – sjeća se Vesna.
Od prvog dana, kaže, potencirala je zdravu ishranu, ali nije dopuštala ni u tome da imaju posebne prohtjeve, jer jednostavno to nijesu dozvoljavale finansijske mogućnosti. Nije lako obezbijediti hranu za šestočlanu porodicu, platiti struju, vodu, kupiti odjeću, udžbenike, školski pribor, platiti prevoz do škole, voditi ih na sport, u muzičku školu...
- Sva pomoć koju smo dobili na početku je brzo prolazila. Kasnije je sve bilo mnogo lakše jer smo mogli da se dogovorimo i oko kupovine igračaka do svega ostalog. Oni su to od malih nogu prihvatili da ne dobijaju svi odjednom sve. Naučili smo i da se dobro organizujemo i da uskladimo sve njihove obaveze, od odlaska u vrtić, pa u školu, na sport, muzičku. Nije bilo puno vremena za odmor, za sve je trebalo puno truda, strpljenja, ali smo sve stizali, svaki minut je bio dobro isplaniran - objašnjava Vesna.
Danas su kumborske četvorke učenici trećeg razreda srednje škole. Petar pohađa Turističku školu i od desete godine je vaterpolo reprezentativac. Vaterpolo će odrediti njegovo dalje školovanje, koje, za sada, uz podršku roditelja, profesora i razrednog starješine uspješno savladava. Ivana je u Gimnaziji, interesuju je jezici, a Vasilije i Božidar pohađaju nautičku školu u Kotoru.
- Svi su vrijedni, završavaju svoje obaveze i sigurno će nastaviti školovanje. Imaju do tada još godinu i po, možda će, u međuvremenu, promijeniti planove, ali ćemo ih podržati u onome što budu željeli. Sigurno neće biti lako, s obzirom na njihova različita interesovanja malo je vjerovatno da će biti u istom gradu. Već sada razmišljamo kako ćemo to uskladiti. I do sada smo morali da budemo mađioničari da im obezbijedimo sve, a čeka nas njihov 18. rođendan, proslava mature, fakultet - kaže Vesna.
Ističe da su do sada imali veliku pomoć i podršku i zahvaljuje se svima koji su na bilo koji način pomagali u njihovom odrastanju jer bi, bez toga, sve bilo mnogo teže isfinansirati. Na naše pitanje koliko se međusobno podržavaju i da li je Ivana kao jedina djevojčica među braćom posebno zaštićena, Vesna Mijušković odgovara da se Ivana zaštitnički odnosila prema braći i u vrtiću i osnovnoj školi i kada je osjećala nepravdu branila ih.
- Sada su u različitim školama, manje se i gledaju tokom dana jer imaju i drugih obaveza pa je dosta razmimoilaženja. Vezani su i danas, ali ne u nekoj mjeri kao što se to misli za blizance. Svako ima svoje društvo i kako su veći sve četvoro „vuku“ na svoju stranu – priča Vesna.
Očekivanja
Ipak, ono što je najvažnije je, dodaje ona, da rastu u vrijedne, odgovorne, skromne i poštene mlade ljude, koji su sada već spremni da doprinesu kućnom budžetu i pomognu roditeljima.
Srđan Mijušković nema stalno zaposlenje, radi uz jednomjesečne ugovore, a Vesna uspijeva da nađe posao tokom sezone. Vesna kaže i da je podnijela zahtjev za naknadu za majke sa troje i više djece, ali da još nije uspjela da to realizuje jer nema dovoljno radnog staža, a na evidenciji biroa rada joj nedostaje nekoliko mjeseci da ispuni tražene uslove. I pored toga, s puno optimizma gleda na naredni period, jer, kako kaže, najveće zadovoljstvo joj donosi kada vidi da su njih četvoro zdravi, srećni i ispunjeni.
- Često se preispitujem da li sam nekoga od njih zapostavila, da li sam nekoga previše kritikovala, da li sam svima posvetila istu pažnju – zaključuje ova hrabra i odlučna majka i dodaje da je najvažnije da joj djeca budu zdrava i srećna.
