Piše: Mihailo TERZIĆ
Možda bi, najprimjerenija novogodišnja želja građanima Crne Gore, a posebno Crnogorcima, mogla biti, da se uspostavi HARMONIJA kolektivne svjesnosti o autentičnoj državotvornoj crnogorskoj vrijednosti, sa odgovornim patriotskim ponašanjem i građana i aktuelne države. I da ta harmonija sačuva, afirmiše, i unaprijedi najbolje tekovine državotvornog crnogorskog nasleđa.
Državotvornost je širi pojam, od uskog operativnog državnog aparata, podrazumijeva jedinstvenu pravno-političku organizaciju cjelokupnog društva na suverenoj teritoriji, sa akumuliranim vrijednostima istorijskog identitetskog nasleđa.
Neodlučnost aktuelne države Crne Gore da sačuva to nasleđe, i da ga integriše u savremene tokove građanske države, prijeti slabljenju autoriteta države i kompromitaciji njene uloge da afirmiše entitetske i identitetske vrijednosti.
Uloga državnih sub-sistema na oslobađanju; zanemarenih, falsifikovanih i otuđenih vrijednosti iz sveukupnog nasleđa, kulturnih,duhovnih i državotvornih vrijednosti, ispoljava pasivnu dremljivost koja ne obećava njihovu naučnu valorizaciju. Time iskazuju odsustvo svjesnosti o značaju neoslobođene prošlosti za sigurnu budućnost države.
Ko su zaslužni za stvaranje države: Da su jezgrovne vrijednosti „istosti kroz vrijeme“na crnogorskom prostoru stvarane i čuvane, zaslužni su različiti državotvorni oblici organizovanja. Zaslužna je Država, kao DEMIURG svega što Crnu Goru svrstava u slobodarske zemlje, sa ljudima koji su znali da cijene Čojstvo, Čestitost i Čovječnost. Dražava je bila noseći stub opstanka crnogorskog identiteta i crnogorske prepoznatljivosti.
Ako je mitski Demiurg iz „Haosa stvorio Kosmos“, crnogorska državotvorna tradicija je želju njenih etnika za slobodom, pretvarala u stvarnost. Sačuvala je entitetske vrijednosti i identitetske posebnosti koje je kolektivna svijesnost njenih građana, afirmisala kao identitetsku nacionalnu, kulturnu i duhovnu prepoznatljivost.
U istorijskom trajanju, crnogorski državotvorni oblici prestavljali su „mikro-kosmos“.Njeni gospodari i glavari bivali su, ujedno; i državnici i svještenici, i stratezi i taktičari, i pjesnici i diplomate i filozofi i tribuni, i junaci i vitezovi. I Crnogorci su bili dostojni svojih glavara. Njihova ljubav prema CG bila je simbol vjere, a oni su često bili, sami sebi, i duhovnici, a kad se trebalo žrtvovati za Crnu Goru, i mučenici.
Samo u endemskom crnogorskom „mikro-kosmosu“moglo se desiti, da štamparska slova budi i učila za obrazovanje i krušumi za odbranu od neprijatelja.
Ponekad se nameće, retorička, dilema ko je koga stvorio; crnogorska država Crnogorce ili Crnogorci crnogorsku državu. Da li bi postojalo Jedno ako ne bi bilo Drugoga. Bez međusobne sinergije i kolektivnog samopoimanja ne bi se sačuvala identitetska istost kroz vrijeme. Ne bi bilo ni Crne Gore ni Crnogoraca.
U istorijskoj probi vremena, crnogorska država je „tupila zube“ mnogim osvajačima i mnogim političkim predatorima, ali je uvijek sačuvala svoje ime po imenu svoga bića. Znala je liječiti „istorijske ugrize“ i spriječiti da oni ne postanu smrtonosno infektivno žarište koje bi joj zaprijetilo nestankom. Neki od tih ožiljaka i danas su vidljivi, a neki i dalje prijete da inficiraju i ugroze njeno trajanje.
Po mjeri Crnogoraca: Država CG nije uvijek bila ni dovršena ni savršena,ali je bila po mjeri nužde vremena i snage Crnogoraca. Čini se da su „viđeniji“ Crnogorci, po replici „viđi mene“ponekad, imali trend da malo štrče ispred svoje države. Ponekad su i zaboravljali na CG.
Ta mjera lažne veličine često je generirala anticrnogorsko Zlo. Na žalost, ONO je u poslednje vrijeme na dijelu u liku politčkih grabljivaca DF, koji čekaju da im jači prinesu lešinu umrtvljene CG, pa da joj onda oni budu gospodari.
Oni su stilizovana replika istorijski prepoznatljivog grobara CG iz 20.vijeka.Oni su veleizdajnici.Oni razobličavaju stereotipe crnogorske, kako „majka“može da postane maćeha,a „brat“bratoubica, kada CG odbije da bude podaničaka.
Ali ima jedan manje vidljiv, a ništa manje opasan, protivnik savremene crnogorske države. Njega proizvodi sam sistem. To su kadrovi koji poput „lomehuzovih buba“ kompromituju sistem, slabe njegov imunitet, imitiraju patriotizam i omogućavaju da kleptokratija postane mentalna osobina dijelova samog sistema. Oni se rugaju meritokratiji i logokratiji kao očekivanim vrijednostima koje su primjerene crnogorskoj tradiciji i koje počivaju na stručnosti i moralu. Oni su indirektni saučesnici veleizdaje CG i crnogorske države.
Akutnost unutrašnjeg stanja i imperativ globalnih geo-političkih interesa,obavezuju aktuelnu crnogorsku državu, da pravno eliminiše velezdajnike i da se oslobodi lažnih patriota. I jedni i drugi su spremni da kosti crnogorskih rodoljuba, bace pod noge anticrnogorskim političkim predatorima, uz blagoslov Svetosavlja kao noseće anticrnogorske ideologije.
