POBJEDA: Šta je u suštini bio Dejtonski sporazum?
TRNKA: Dejtonski sporazum je jedan jedva izbalansiran ugovor velikih sila - „Kontakt grupe“: SAD, Engleske, Francuske, Njemačke i Rusije, koje su participirale u njegovom pravljenju. U pregovorima su učestvovale i susjedi BiH Srbija i Hrvatska, odnosno Slobodan Milošević i Franjo Tuđman i takozvane tri strane u BiH: predstavnici Republike BiH, Republike Srpske i Federacije BiH. Sporazum je obuhvatio 520 različitih pitanja. Napravljen je delikatan balans. Očekivalo se da će se on sprovoditi u cjelini. Međunarodna zajednica je, čak, ugradila i neke elemente kojim bi intervenisala u slučaju nesprovođenja Dejtonskog sporazuma.
POBJEDA: Gdje je zapelo? Ko je kriv za njegovo nesprovođenje?
TRNKA: Zapelo je jer su se domaće nacionalne političke elite, a kasnije i međunarodna zajednica, ponašali po principu ,,švedskog stola“. Uzimali su ono što im odgovara, a nisu ispunjavali ono što im nije po volji. Na primjer, Aneksom 7 Mirovnog sporazuma predvi- đen je povratak svih u prebivališta iz 1991. godine i da na izborima tu i glasaju. U stvarnosti se nije desio povratak izbjeglica, niti su glasali u mjestu prebivališta iz 1991. godine, već tamo gdje su se zatekli. Etničkim progonom potpuno se poremetila struktura u BiH koju su ranije nazivali ,,tigrovom kožom“, jer je gotovo na svim djelovima teritorije stanovništvo bilo izmiješano, osim Zapadna Hercegovina gdje su Hrvati bili homogeni. Na području Republike Srpske nekad je bilo 46 odsto nesrpskog stanovništva, a danas nema ni pet odsto. Da su glasali u mjestu prebivališta do 1991. godine, nacionalna struktura vlasti bi bila posve drugačija. Međutim, međunarodna zajednica tada je dozvolila da se glasa u mjestu novog boravka, pa smo dobili nacionalno homogenu vlast.
POBJEDA: Kako vidite Crnu Goru koja je od zemalja kandidata sa prostora bivše SFRJ najdalje odmakla na putu evroatlantskih integracija?
TRNKA: Dobra je stvar što je, po Ustavu, Crna Gora građanska država. To je perspektivno, moderno rješenje. Višenacionalne države, poput Švajcarske, Belgije i Kanade, su u ustavu građanske države, ali su ugradile dobre mehanizme da osiguraju i poštuju posebnosti. Crna Gora ima poseban senzibilitet prema manjinama Bošnjacima, Hrvatima i Albancima. Srpsku manjinu, u nacionalnom smislu, uglavnom štiti načinom glasanja u Skupštini, gdje za neka osjetljva pitanja mora postojati dvotrećinska većina i nijesu dovoljni samo glasovi iz procrnogorskog bloka.
Opširnije čitajte u Pobjedi
