“Mi, u Cdu, se zalažemo da svi građani Crne Gore, bez obzira na nacionalnu, etničku ili vjersku pripadnost u svojoj zemlji uživaju građanska prava po najvišim standardima razvijenih demokratskih društava. Snažno podržavamo politiku kojom se manjinskim nacionalnim zajednicama u Crnoj Gorigarantuje praktikovanje kolektivnih prava i srećni smo kada se ta prava i dalje unapređuju.
Ali nismo zagovornici politike koja pod tepih guraonaj korpus koji predstavljaju prava i slobode nacionalnih Crnogoraca. Jedan od primjera za stav koji iznosimo je sudbina nacrta Zakona o slobodi vjeroispovjesti koji je sačinilo Ministarstvo za ljudska i manjinska prava.
Iako je navedeni nacrt Zakona bio usklađen sa međunarodnim standardima i praksom Evropskog suda za ljudska prava, ovaj dokument jepod pritiskom Srpske pravoslavne crkve i njene Mitropolije crnogorsko-primorske, do daljnjeg zaključan u fiokama Vlade i njenog nadležnog ministarstva.Držanjem ovog nacrta Zakona u fiokama Vlade i dalje vjerujući Crnogorci nemaju hramove-crkve i manastire gdje mogu ostvariti jedno od svojih temeljnih građanskih prava, a to je pravo na upraznjavanje vjeroispovijesti.
Navedenim nacrtom Zakona morao se preispitati zakonski osnov upisa i uknjižbe Srpske pravoslavne crkve na milione kvadratnih metara zemlje u Crnoj Gori, na 600 crkava i preko 50 manastira. Najzad se moralo otvoriti i pitanje neplaćanja poreza kroz korišćenje te imovine i ostvarivanje velike finansijske dobiti za SPC, a sve kod neupitne činjenice da je to temeljno imovina države Crne Gore koja joj se mora vratiti.
Postavljamo i pitanje u kojoj mjeri je politika crnogorske Vlade determinisana politikom i stavovima jedne crkve i je li u našoj državi svjetovna vlast odvojena od duhovne ili u Crnoj Gori 21. vijeka živimo srednjevjekovno prožimanje ovih dviju vlasti.
Politikantskim pristupom ovom veoma važnom pitanju aktuelne vlasti u Crnoj Gori i njene Vlade održava se nepravda prema našoj istoriji i tradiciji i na kraju nepravda prema samoj državi koja zbog očigledne nemoći njene Vlade nije u prilici da koristi veliki i značajan dio svoje imovine.
Smatramo da pripremljeni nacrt Zakona treba vratiti u javni prostor, da se o njemu raspravlja, a ne da se kalkuliše i trguje sa nacionalnim i vjerskim osjećanjima velikog broja građana Crne Gore. Odugovlačenjem rješenja ovog pitanja sve nepravde mogu biti samo značajnije i osjetljivije”.
