Aleksis i Dejvis smatraju da trenutno živimo u najmirnijem razdoblju svjetske istorije, kada se uprkos sukobima na Bliskom istoku i nekim drugim dijelovima svijeta, vodi manje ratova, koji znatno manje smrtonosni nego oni u 20. vijeku.
Međutim, zbog uspješnog nuklearnog eksperimenta Sjeverne Koreje, "novog Hladnog rata" Rusije i SAD, zatim i uvijek nelagodnih odnosa Pakistana i Indije, vode se priče o vjerovatnosti izbijanja nuklearnog rata.
Ova tema je uvijek bila omiljena među medijima željnih senzacija, a na težini dobija i zbog razmišljanja penzionisanog šefa Pentagona Vilijama Perija, koji smatra da je nukelarni rat danas izvjesniji nego tokom '70 i '80 godina prošlog vijeka.
Nije na odmet ni podsjetiti da je nuklearno oružje od vremena kad su Amerikanci bacili bombe na Hirošimu i Nagasaki, prije svega služilo kao oružje prijetnje, koje zapravo niko ne želi da aktivira, a to je i razumljivo jer Rusija i Amerika imaju dovoljno bojevih glava da ugroze opsatnak ljudskog roda na našoj planeti.
Međutim, ako bi došlo do takvog scenarija, gdje bježati?
Dejvis i Aleksis su locirali najsigurnija mjesta u obzir uzevši trenutne zalihe nuklearnih bojevih glava u državama koje ih posjeduju (SAD, Kina, Rusija, UK, Francuska, Indija, Pakistan, Izrael i Severna Koreja), zatim i vjerovatnoću sukoba sa drugim nacijama kao i dugoročnu vremensku prognozu.
Kao najsigurnije mjesto na svijetu pokazao se Antarktik, ledeni kontinent koji je ujedno i mjesto prvog sporazuma o upotrebi nuklearnog oružja, kojim je 1959. godine odlučeno da će se tamo samo sprovoditi miroljubiva istraživanja.
Druga opcija je Uskršnje ostrvo, udaljena 3500 kilometara od obala Južne Amerike.
Treća opcija su Maršalska ostrva, dio Mikronezije, regije u zapadnom Pacifiku.
Ironično, SAD su tokom 40-ih i 50-ih godina prošlog vijeka upravo na širem području ovih ostvra testirale 67 nuklearnih bombi, zbog čega ih je američka Komisija za atomsku energiju 1956. proglasila "mjesto koje je daleko najviše zagađeno radijacijom".
blic.rs
