Piše: Biljana MARTINIĆ
Dugo očekivani hit serijal HBO bio je potpunohipnotišući, uzbudljiv, ponekad konfuzanisposoban da izazove pravu zavisnost. Gledaoci koji su počeli da prate serijalsamo zbog nasilja na Divljem zapadu ili Entonija Hopkinsa (priznajte da je On bio glavni razlog!) dobili su mnogo više nego što su očekivali: naučna-fantastika se vratila na velika vrata!
Finalna epizoda prve sezone „Westworlda“donijela je krvavi haos na koji smo navikli, plus produženo trajanje od 90 minuta i novu brutalnu temu koja je do sada samo blago doticana – postojanje Boga.
Savršene uloge
Epizoda „Dvosobni um“ prikazuje doktora Forda i Dolores kako razgovaraju o prošlosti. Ford je upoznaje saMikelanđelovom slikom „Stvaranje Adama“, jednim od devet prizora na svodu Sikstinske kapele. Objašnjava joj dublje značenje jednog od najpoznatijih umjetničkih djela.
Ljudima je bilo potrebno 500 godina da primjete kako je plašt na Mikelanđelovoj slici u obliku ljudskog mozga i shvate pravu suštinu djela. Božanski dar ne dolazi „odozgo“, već iz našeg uma. Fordu je bilo potrebno 35 godina da uoči svoju grešku i ispravi je. Dolores shvata poruku.
Finale je još jednom pokazalo koliko je savršeno odigranih uloga u „Westworldu“. Entoni Hopkins i savršeno prenesena melanholija u poslednjim trenucima. Evan Rejčel Vud i razgovor Dolores sa samom sobom zbog koje će vam se naježiti sve dlačice na tijelu.Tendi Njuton koja nas je natjerala da čvrsto navijamo za nju do samog kraja. Džefri Rajt koji nam je majstorski pokazao kako je Arnoldova tuga za izgubljenim sinom bila okidač za sve ostale događaje u parku. I, naravno, sjajni Ed Haris i njegov osmijeh dok domaćini jure ka ljudima...
Video igra
Kao mnogi moćni i bogati ljudi, Čovjek u crnom vidi svijet isključivo kao igricu koja se dobija ili gubi. Koristi batine da natjera Dolores da ga odvede do centra lavirinta, ali to je nemoguće. Centar nije fizički već cerebralni. To je sredstvo za oslobođenje duše domaćina, a ne dostignuće u video igrici koje će učiniti da se pobjednik osjeća moćno i pametno.
Dolores shvata da je čovjek kog voli nasilnik. To je tužna, ali ne tako rijetka priča. Srećom, Vilijam nije njen kamen temeljac. Ne definiše njenu priču, nije čak ni njeno prvo životno razočarenje. Zapravo, otkriće da je Vilijam Čovjek u crnom oslobađa Dolores i pomaže joj da shvati da se mora spasiti sama.
- Ovaj svijet ti ne pripada - tiho šapuće Dolores. Najavljuje revoluciju. Zemljom će hodati novi bogovi. Bogovi koji ne umiru. Bogovi spremni na promjenu. Bogovi čija tijela nijesu trošna i ništavna kao ljudska.Paralela između Boga i nas, odnosno bogoljudi kakav je Ford i njegovih kreacija robota je potpuno jasna. „Westworld“ nam poručuje – vaš svijet nije božije djelo, vi ste pisci svojih priča!
Crni šešir
Iako je Čovjek u crnom bio lik kog smo zamrzjeli sa lakoćom, fascinantno je otkriće da je želio domaćinima isto što i Ford - slobodu ipriliku da pruže istinski otpor. Još fascinantnije je kako je kroz prethodnih devet epizoda Ford prikazivan kao sve mračniji i sigurniji „crni šešir“ da bi se u desetoj epizodi našli u situaciji da razumijemo njegov cilj i simpatišemo ga.
Ford prekasno shvata svoju grešku, ali pokušava da je ispravi. Kao što su Betoven, Mocart i Šopen svoju besmrtnost našli kroz muziku, Ford svoju nalazi kroz robota čiju svijest diriguje njegov um. Na kraju odlazi u velikom stilu, a najveći negativac ispada Šarlot Hejl, zbog tolike želje da kontroliše svijet koji zapravo ne razumije.
Crvena akcija
Akcioni dio epizode čini Mejvina misija koju je režirao lično Džonatan Nolan i otkrio nove elemente najavljene druge sezone. Jedan od njih je svijet samuraja, drugi tematski park Delosa. Ovaj segment postoji u originalnom filmu po kom je rađena serija, ali nije nam bilo dozvoljeno da ga vidimo osim u prolazu.
Čitava sekvenca bježanja iz parka bila je uzbudljiva, sa Hektorom i Amistis koji su odavali vibraciju opakih terminatora. Na koncu, Mejv se vratila po ćerku, što je frustrirajuće – željeli smo da pobjegne i dobijemo priliku da vidimo svijet van Westworlda. Istovremeno, postoji nešto divno u tome što su čak i vještački umetnute uspomene na ćerku previše jake da ih izignoriše.Njena reakcija na Feliksov pokušaj da utvrdi da li je i on robot kao Bernard donijela je jedan kratak, komični predah u gomili napetih trenutaka.
Finalna scena je mnogima bila neugodna, pogotovo u današnje vrijeme kada su masovne pucnjave postale svakodnevnica. Ipak, važna je zbog toga što donosi gomilu pitanja. Da li je nasilje zaista neophodno da bi se oduprli tiraniji? Moramo li ga koristiti da bismo povratili nešto što je naše od ljudi koji nas svakodnevno nipodištavaju i dehumanizuju? Da li je finalna scena pravda ili osveta?
Krvoločne mašine
Na kraju, interesantno je kako su pisci uzeli tu jednostavnu ideju o krvoločnim mašinama i obrnuli je naglavačke. Dokazali su da roboti nikada ne mogu biti opasni kao ljudi, pod uslovom da ih oslobodite posljedica njihovih postupaka i oslobodite njihove animalne instinkte.
Diskusija o ovakvim pitanjima učinila je da „Westworld“ za kratko vrijeme postane najveći hit koji je HBO imao još od početka serije „Game of Thrones“. Poslije ovakvog finala, ne samo da je dokazao da može biti novi „Game of Thrones“, već i da ima potencijala da prevaziđe sve što je HBO iznjedriodo sada.
Sada kada je svijet pun nepotrebnih nastavaka, rimejka i „preporoda“ popularnih naslova, snimiti jednu uspješnu seriju baziranu na filmu iz sedamdesetih je težak posao. Uspjeti u tome i stvoriti nešto što je istovremeno novo, staro, aktuelno i autentično je ogroman uspjeh.
Zato, uz žal što je ovo (valjda!) posljednje što vidimo od Entonija Hopkinsa, skinite svoje šešire i blago se naklonite piscima „Wesworlda“. Hvala im za fantastičnih deset časova televizije. Godina 2018, kada će biti emitovan nastavak,možda izgleda daleko, ali to nas ne sprečava da uzmemo samurajske mačeve i pripremimo se za jedan od mnogobrojnih svijetova koji nas čekaju.
Uskršnja jaja
„Westworld“ nije voz u koji možete uskočiti na drugoj ili trećoj stanici. Zbog kompleksnosti i povezanosti sitnih detalja bitno je pažljivo pratiti serijal od starta. Kao nagradu, osim nevjerovatne priče koja će vam do desete epizode potpuno iskriviti um, tu je mnoštvo „uskršnjih jaja“ koja će učiniti srećnim mnoge ljubitelje umjetnosti, pa čak i gejmere. Moderna muzika na klaviru, citiranja Šekspira, proučavanje Da Vinčijevih i Mikelanđelovih slika i reference na video igrice kao što su „BioShock“ i„Red Dead Redemption“ samo su neke od stvari koje tjerajuna istraživanje.
Savršene klavirske kompozicije
Malo je kaubojskih salona u koje danas možete ušetati, naručiti čašu burbona, prisustvovati okršaju dva kauboja i čuti savršenu piano verziju numera Radioheada, The Rolling Stonesa ili Nine Inch Nailsa. Još manje je kancelarija punih „igračaka“ od kojih je jedna i humanoidni robot Frank koji svojim manevrima na klaviru prati gotovo svaki korak doktora Forda.
Ramin Đavadi, dugogodišnji kompozitor muzike iz serijala „Game of Thrones“, uspio je da nadmaši samog sebe. Savršenim miksom klasične i moderne muzike, ostavio je lični, savremeni pečat na život Divljeg zapada, a dobro promišljenim prelazima na akustičnu gitaru ili sintisajzer najavio gledaocima scene u parku ili van njega.
Gotovo svaka kompozicija, od klasike „Reverie“ Kloda Debisija ili „Black Hole Sun“ benda Soundgarden, savršeno je uklopljena u scenu koju prati i suptilno podsjeća gledaoce da je sve lažno - park ne postoji. Umjetnost za sebe je uvodna špica koja je toliko hipnotišuća, vizuelno i muzički, da je čak i poslije toliko epizoda prosto nemoguće premotati. (Objektiv, Pobjeda)
