Novi ljudi za iste ciljeve: EU, NATO i brzo podizanje kvaliteta života obicnog građanina... To je, otprilike, bila suština medijskih objava o novoj izvršnoj vlasti i to je, suštinski, moto inauguralnog govora novog premijera Duška Markovića.
Ništa novo, rekli su mnogi - poslije premijera Mila biće Duško premijer; kapiteni ekipe se mijenjaju, ali nema izmjene igre. Kao da većina u Crnoj Gori gotovo ne primjećuje da se dešavaju bitne promjene. Ali ne strateških prioriteta DPS-a, ovdje se radi o nečemu drugome iza zavjese formiranja nove izvršne vlasti.
Nešto se dalo naslutiti još tokom sastavljanja poslaničke liste najjače stranke – sa partijskog spiska izostala su zvučna imena koja su bila u vrhu državne hijerarhije. Znalo se odavno da mjesta neće biti za sudski kompromitovanog Svetozara Marovića i politički ražalovanog Igora Lukšića. No, iz vrha stranačke ponude izostali su, iz različitih razloga, tadašnja ministarka odbrane Milica Pejanović-Đurišić i ministar ekonomije Vladimir Kavarić, a iz poslaničke ekipe su uklonjeni „doživotni“ poslanik i dugogodišnji predsjednik Radivoje Lala Nikčević, poslanik u dva saziva Zoran Jelić...
Domaći analitičari opšte prakse - a takvih je ovdje napretek i obično pogađaju kao gatare u jagnjeću plećku - požurili su da saopšte kako je riječ tek o kozmetičkim promjenama - „šminkanju vlasti“.
Tek kada je mandatar u parlamentu saopštio prijedlog novog kabineta, uočili su se obrisi velikog kadrovskog reza. Mjesta u novoj Vladi nije bilo za Daliborku Pejović, četvrtu na poslaničkoj listi i „već viđenu“ na mjestu ministarke turizma; Tarzana Miloševića, direktora DPS-a, koji je bio „u prvih deset“; Branimira Gvozdenovića, dugogodišnjeg ministra, Petra Ivanovića, potpredsjednika Vlade; za ministra kulture Pavla Goranovića... Osim „vječitog“ ministra Predraga Boškovića i „povratnika“ Simovića, sa poslaničke liste DPS-a od 35 imena - niko nije prošao u kabinet novog premijera Duška Markovića!
Očito da je doskorašnji potpredsjednik Vlade i zamjenik predsjednika DPS-a birao ekipu saradnika shodno vlastitoj percepciji njihovih sposobnosti, znajući vrline i mane mnogih u DPS-u. Iskusan političar poput Markovića dobro zna da – ako želi autoritativno da vodi Vladu – mora već u startu da pokaže da on kao „suvereni premijer“ vodi igru.
E, onda su domaći, već pominjani proroci, brzopotezno kreirali novu političku mantru koja glasi - Duško pravi otklon od Mila. Kada se gotovo sve u politici posmatra kroz suženi vidik ogorčene borbe protiv Mila Đukanovića, možda se i može razumjeti takvo razmišljanje. I ta uzdrhtala očekivanja da bi Marković, sa novim timom, mogao da Đukanovića otjera u političku penziju. Tako su se, godinama unazad, nadali da će Šturanović značiti otklon; onda su sve nade polagali u Igora Lukšića, koji je trebalo kao premijer da Đukanoviđa politički „arhivira“...
Nada, kažu, posljednja umire. Ali, tlapnje o navodnim namjerama Markovića da se, kroz formiranje nove izvršne vlasti, razračunava sa Đukanovićevom „ostavštinom“ i samim Đukanovićem – nemaju zdrave logike. Niti osnova u realnosti.
Naprotiv: upravo sastavljanje poslaničke liste i sastav nove Vlade dokazuju da je vodeći dvojac DPS-a namjerio da izbornu pobjedu iskoristi za promjene nekih igrača za koje je procijenjeno da su „potrošili kredite“ ili da će ubuduće igrati na drugim, manje isturenim, pozicijama.
Prosto: ono što sam Đukanović možda nije htio ili mogao, zajednički sada Marković i Đukanović – mogu i hoće. Za nepuna tri mjeseca su, bez vidljivijih otpora, temeljno promijenili hijerarhiju izvršne vlasti i napravili tihu „sječu knezova“ u vrhu Demokratske partije socijalista.
Dakle: ulazak novih ljudi u novu Vladu nije znak Markovićevog otklona od Đukanovića, već Markovićev i Đukanovićev zajednički otklon od mnogih doskora „nedodirljivih“ u DPS-u. Partija koja vlada duže od četvrt vijeka mijenjajući ponekad i drastično program i ciljeve, sada proživljava značajne kadrovske promjene.
To jeste dokaz da nije sve štimalo u „DPS orkestru“ i to će sigurno značiti da će mnogi partijski „knezovi“ biti nervozni zbog razvlašćivanja, misliti da su nepravedno zaobiđeni. Ali, to je istovremeno potvrda da vrh DPS razmišlja koji korak unaprijed u odnosu na konkurenciju i da ova priča nema baš veza sa detronizovanjem Đukanovića, već sa pripremama DPS-a za nove bitke i promovisanjem nove uloge Markovića, kao prvog čovjeka izvršne vlasti.
D. ĐURANOVIĆ
