Parlamentarni izbori u zemljama regiona (Hrvatska, Srbija i BiH) su okončani, vlade su formirane i zbog poboljšanja odnosa trebalo bi konačno sprovesti potpisane sporazume, a vrelu retoriku, koja je kvarila dobrosusjedstvo, zaboraviti do sljedeće predizborne kampanje.
Šta je preduslov da sa susjedima zaista živimo u dobrosusjedskim odnosima, a ne da ih posmatramo kao krvne neprijatelje?
Nestašni đaci
- Trenutna situacija u Evropi se prenijela i na zemlje regiona, a mi se ponašamo kao nestašni učenici kada razredni starješina izađe iz učionice - ocijenio je Aleksandar Popov, direktor Centra za regionalizam.
Govoreći o problemima koji pritiskaju zemlje bivše Jugoslavije, on za Pobjedu objašnjava da mnoge stvari u regionalnim odnosima treba popraviti, ali i da političari povremeno namjerno stvaraju tenzije umjesto da Hrvatska i Srbija konstruktivno djeluju kada je pitanju rješavanje problema u BiH.
- Rukovodstvo Srbije ne ograđuje se od onoga što rade političari u Republici Srpskoj. Ove godine skoro svi članovi Vlade Srbije su bili u RS na obilježavanju Dana državnosti iako je Ustavni sud BiH osporio taj praznik - podsjeća Popov i prelazi na Hrvatsku.
- Hrvatska sve češće pominje da su Hrvati u BiH u neravnopravnom položaju i postoji raspoloženje da se napravi treći entitet sa Hrvatima i da to bude neka vrsta konfederacije.
Ipak, ta ideja je gotovo nesprovodiva, jer bi morao da se mijenja aneks 4 Dejtonskog sporazuma za šta je potrebna dvotrećinska većina parlamenta BiH, što je teško zamisliti – kaže on.
Popov podsjeća i na riječi Stjepana Mesića, kad je bio predsjednik Hrvatske, da je Hrvatima u BiH rekao ‘glavni grad vam je Sarajevo, a ne Zagreb’, ali i na trenutnu situaciju kada Republika Srpska zbog zločina nad Srbima kod Orašja hapsi neke hrvatske državljane a potražuje i neke hrvatske ministre...
- Odnosi u regionu, kako se sve češće naziva postjugoslovenski prostor, svakako su daleko od idiličnih ili dobrosusjedskih - smatra dr Milivoj Bešlin, istoričar.
Narcizam
- Oni su opterećeni narcizmom malih razlika, a sva ova balkanska društva pate od sličnih nedostataka – nedovoljno ukorijenjene pravne države, nerazvijenih i fragilnih institucija, nedostatka vladavine prava.
Takođe, pod uticajem globalnih zbivanja, ova društva su sve češće izložena i djelovanju autoritarnih populista koji izražavaju prezir prema ljudskim pravima i demokratskim i liberalnim obrascima, a sve to sa osloncem na Putinov režim u Rusiji - ocenjuje Bešlinza Pobjedu.
Kao primjer kvarenja odnosausljed lakog promišljanja, Popov navodi izjavu nekadašnjeg hrvatskog premijera Zorana Milanovića koji je Srbe nazvao šakom jada, ali i, kako kaže, dežurne ministre u Srbiji koji odgovaraju odmah na bilo šta što dođe iz Hrvatske.
- Ti odgovori se ne uklapaju u zvaničan stav vlade i premijera, ali se čuju - navodi Popov.
Inače, između Srbije i Hrvatske tinja šest problema koji su nastali nakon raspada SFRJ, a čije rješenje je predviđeno prvo sporazumom iz 2004. godine koji je državna zajednica SCG potpisala sa Hrvatskom.
Zato što ništa po tom sporazumu nije urađeno jula ove godine predsjednica Hrvatske i premijer Srbije su potpisali novi sporazum u Subotici kojisadrži isto što i onaj stari: zaštita manjina, sukcesija, rješenje granice na Dunavu, rješenje nestalih lica, penzije, ali i saradnju u prekograničnim projektima kao i saradnju u oblasti terorizma, migracija i izbjegličke krize.
Veliki problem za hrvatsku manjinu u Srbiji je taj što nema garantovana mjesta za poslanike od lokalnog do republičkog parlamenta.
Za Srbe veliki problem predstavlja nepovraćena imovina u Hrvatskoj, ali i pokušaj proglašenja Alojzija Stepinca za sveca, dok je za Hrvate problematičan srpski Zakon o univerzalnoj jurisdikciji za zločine počinjene na teritoriji nekadašnje Jugoslavije...
Isijavanje nacionalizma
Najveći probem je zapravo nacionalizam koji među glasačima raspiruju političari, jer nijesu sproveli potpisane sporazume i nijesu objasnili zašto nijesu učinili dogovoreno.
Za oba sagovornika Pobjede, nacionalizam je pokretač svih nesporazuma.
Istoričar Bešlin ga vidi kao ,,ključni faktor narušenih odnosa u regionu“, dok Popov tvrdi da ,,on nikada nije splasnuo samo - nekad ima jače, a nekad slabije isijavanje“.
Činjenica da su sva ova društva ukorijenjena u nacionalističkoj ideologiji, kao ključnoj legitimacijskoj odrednici političkih elita, važan je ograničavajući faktor u saradnji u regionu.
Nacionalizam kao ideologija podrazumijeva podudarnost etničke i političke jedinice, odnosno težnju da se svi pripadnici jedne nacije nađu u granicama iste države. Kako je to nemoguće, posebno nemoguće mirnim putem – nacionalizam je generator stalnih sukoba i pokušaja promjene granica - kaže Bešlin, ističući da nacionalizam podrazumijeva homogenizaciju iznutra kao i antagonizam prema spolja.
Ili jednostavnije, ,,on generiše mržnju prema svakoj vrsti „drugosti“, jer naglašava razlikovanje jedne grupe prema drugim, najčešće susjednim.
Tako su mržnja i nestabilnost ugrađeni u same temelje društava čiji je temelj legitimisanja nacionalizam“, rekao je Bešlin.
Popov kao primjer nacionalizma navodi rehabilitaciju kvislinga u Srbiji, zatim slabe kazne za neonaciste koji su napadali građansku kolonu 2007. godine, ali i rehabilitaciju ustaštva i NDH u Hrvatskoji izražava nadu: ,,Ima nagovještajada ulazimo u mirnijevode, ali ispod pepela 90-ihgodina uvijek iskoči nekaiskra jer nijesmo riješili otvorenapitanja“.
Da li je Crna Gora primjer dobrog susjeda?
- Ljudi često prave komparacije sa Drugim svjetskim ratom i koliko je četvrt vijeka nakon njegovog završetka jugoslovensko društvo odmaklo od obrazaca koji su ga karakterisali.
Tada je došlo do promjene ideološke i političke paradigme. Sada nije. Ideologija koja je dovela do ratova i ratnih zločina, do nasilja koje je zgranulo čitav svijet i dalje je dominirajuća u postjugoslovenskim društvima.
Nije bitna hronološka distanca, niti koliko je godina prošlo. Mentalna distanca, distanca i diskontinuitet u odnosu na ideološke postulate nacionalizma je tu ključna. A nje nema.
I kao i u nekim drugim pitanjima, jedini pozitivni izuzetak u regionu je tu Crna Gora. I u njoj, naravno, ima nacionalizama svih pripadajućih joj nacija. Ali u njoj nacionalizam nije kanon, nije vladajuća i sveprožimajuća ideološka paradigma.
Ona je jedina uspjela da razvije identitet koji bi više ličio na zapadne modele ustavnog patriotizma, nego etničke i velikodržavne obrasce ideologije „krvi i tla“ karakteristične za ostala balkanska društva. Upravo zbog toga Crna Gora prednjači u politici dobrosusjedskih odnosa u regionu – rekao je Milivoj Bešlin.
Što će Srbi iz Crne Gore kod Vučića?
- Dok su u Srbiji i Crnoj Gori na vlasti bile iste političke opcije, demokrate i socijaldemokrate, odnosi su bili relativno loši, posebno od odvajanja Crne Gore 2006. godine, Beograd se miješao u njene unutrašnje stvari.
Iz Beograda je vođena kampanja da se na popisu 2012. godine što više građana Crne Gore izjasne kao Srbi, da traže da budu konstitutivni narod u Crnoj Gori...
Odnosi su se poboljšali kada je SNS došao na vlast, odnosno zahvaljujući premijeru Srbije – dogovoreno je oko kojih stvari se ne mogu složiti, a oko kojih mogu.
Predsjednik Nikolić nije previše sklon da podržava put Crne Gore ka NATO, uvođenju sankcija Rusiji i oni koji se izjašnjavaju kao Srbi tu vide neku šansu da dobiju podršku iz Srbije.
Vjerujem da će ih premijer primiti protokolarno i ne vjerujem da će išta ozbiljnije uraditi da bi narušio odnose sa Crnom Gorom.
Prosrpska opozicija koja neće da učestvuje u radu parlamenta, pokušava nešto, ali neće naići na neki ozbiljniji odjek i podršku Srbije kod onih koji donose odluke, a to su premijer i Vlada - odgovorio je Aleksandar Popov.
V. CVEJIĆ
Pobjeda
