Na Kubi su proglašeni dani žalosti prije Kastrove sahrane 4. decembra, ali već se nagađa ko bi mogao biti nasljednik nakon odlaska Fidela te pogotovo nakon 2018. za kad je svoje penzinisanje najavio trenutni kubanski šef Raul Kastro (84), mlađi Fidelov brat i jedan od onih koji su iznijeli borbu protiv diktature generala Batiste krajem 50-ih godina 20. vijeka.
Raul Kastro je i službeno 2008. zamijenio brata na vlasti, a već je rekao da se neće kandidovati za novi mandat. Doduše, sad se nagađa hoće li Kuba nakon odlaska ikone revolucije, "El Comandantea", izdržati još dvije godine do smjene ili će ona nastupiti nešto ranije.
Jedni ionako Raula Kastra smatraju "prelaznim rješenjem" prema tržišnoj ekonomiji (puno je liberalniji nego što je bio Fidel) i političkom pluralizmu, a drugi, pak, tvrde da su vrijednosti revolucije na Kubi vrlo jake, da još ima puno poklonika "kastrovske revolucionarne" tvrđave te da za neke drastične promjene treba pričekati najmanje desetak godina.
Zaoštrenje odnosa
Doduše, rasplet umnogome zavisi od toga kako će se odvijati stvari u regiji i kakvu će poziciju zauzeti nova američka administracija. Iz nadolazeće Trumpove Bijele kuće već je najavljeno da će zaoštriti odnose s Kubom pa tako može doći u pitanje sve ono što je napravio Barak Obama.
Osim toga, latinoamerički pokrovitelj Kube (isporučivali su im naftu po povoljnim cijenama), Venecuela, nalazi se u ozbiljnim političkim previranjima i sudbina opstanka Nicolasa Madura na vlasti je upitna, a time i mnogi "subvencionistički" ugovori.
Kuba je na raskrsnici, ali sigurno je da se može očekivati liberalizacija režima, možda čak i dopuštenje da se emigracija - uglavnom iz SAD-a - uključi u politički život postkastrovske Kube. Oni to otvoreno očekuju.
Dobro zaleđe
No, već se vrte neka imena mogućih novih kubanskih lidera, a često se spominje kako bi vlast mogao zadržati netko iz obitelji Kastro, odnosno Raula Kastra. Fidelova djeca nemaju tih ambicija, a Raulov sin, ćerka i zet spominju se u raznim ukrštenicama o budućim vlastelinima Ostrva slobode. Naime, jedan od najvećih i najznačajnijih holdinga u zemlji, Gaviota (Galeb) koji je povezan s vojskom, a kontroliše turizam (najveće hotele i ljetovališta) te civilni vazdušni i morski saobraćaj, uglavnom vode Raulovi bliski rođaci. Holding je važan jer raspolaže devizama.
Kao mogući nasljednik spominje se Alehandro Kastro Espín, Raulov sin koji je zadužen za obavještajnu zajednicu i odnose s Kinom, ali neki poznavaoci Kube tvrde da njegov uticaj neće sezati dalje od očeva mandata. "Alehandro pada s ocem", kažu ti analitičari, bez obzira na to što će mu možda moćni tata pokušati osigurati dobro zaleđe.
No, druga je stvar s pukovnikom Luisom Albertom Rodriguezom Lopez-Kalejasom, mužem Raulove ćerke Debore, koji je jako spretan i uticajan. Neki ne isključuju ni mogućnost da se u političku borbu za sam vrh uključi i crna ovca obitelji, ćerka Mariela Castro, koja se izdvaja svojim liberalnim stavovima. Njena je zasluga što je kubanska gej zajednica dobila prava (prije su homoseksualci završavali u logorima) te što zdravstveno osiguranje pokriva i promjenu pola.
Zabranjena muzika
Zasad, koji dan nakon odlaska Fidela Kastra, među najizglednijim nasljednicima spominje se ipak čovjek izvan klana Castro - Raulov potpredsjednik Miguel Mario Díaz-Canel Bermudez (56) kojega smatraju "umjerenim liberalom", pogotovo u ekonomiji. Zalaže se za jačanje privatnog biznisa i nema ništa protiv američkih investicija.
Smatraju ga čovjekom koji bi bio sposoban da sprovede postkastrovsku tranziciju jer je pragmatičan, moderan, rođen nakon revolucije, ali "cijeni njena pozitivna dostignuća". Bermudez je zamalo stradao u mladosti jer je bio ljubitelj Bitlsa, a tada, na početku kubanskog socijalizma u 60-ima, u sklopu antiameričke propagande vodila se borba protiv ljubitelja roka i popa, tzv. "roquerosa", koji su zbog slušanja te vrste muzike mogli završiti u zatvoru.
jutarnji.hr
