''Pri činjenici da se radi o licima koje imaju poteškoće u svom svakodnevnom životu, a koje se suočavaju sa socijalnim i drugim ograničenjima, koja su od uticaja na radnu sposobnost i mogućnost zapošljavanja, dodatna je obaveza društva u cjelini da se osobama sa takvim potrebama omogući jednaka šansa za rad i zapošljavanje, kroz stvaranje uslova i adaptaciju postojećih, kako bi osobe sa invaliditetom, u mjeri mogućeg, bili ravnopravni članovi ovog društva'', kazao je Štjefan Camaj, predsjednik Demokratskog savjeta Demokratske Crne Gore.
Prema njegovim riječima proces profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom još uvijek je relativno nedovoljno istražen u Crnoj Gori, ali isto tako vrlo malo promovisan široj javnosti i poslodavcima od strane nadležnih institucija.
''Na osnovu istraživanja, naše društvo u većini smatra, odnosno 55,2% njih, da su osobe sa invaliditetom najmarginalizovanija ili najugroženija grupa u Crnoj Gori, 71% smatra da osobe sa invaliditetom treba tretirati na isti način kao i ostale građane, 75% smatra da osobe sa invaliditetom imaju posebne potrebe, a 72,3% smatra da osobama sa invaliditetom treba pomoći u ostvarivanju svojih prava kako bi i oni bili ravnopravni članovi sa drugima. Ove brojke u suštini pokazuju da je društvo svjesno ovog problema i položaja ovih osoba i neophodne solidarizacije'', kazao je Camaj.
On dodaje da zakon o radu Crne Gore štiti pravo osoba sa invaliditetom i garantuje im posebnu zaštitu, zabranjena je posredna i neposredna diskriminacija lica koja traže zaposlenje.
''Zakon o radu, kao i Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom propisuju pravo osoba s invaliditetom da rade u mjestu življenja, odnosno da “ne mogu biti raspoređeni u drugo mjesto van mjesta prebivališta, odnosno boravišta”. Shodno odredbama Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom, poslodavac koji ima od 20 do 50 zaposlenih dužan je da zaposli najmanje jedno lice sa invaliditetom. Poslodavac koji ima više od 50 zaposlenih dužan je da zaposli najmanje 5% lica sa invaliditetom u odnosu na ukupan broj zaposlenih'', ističe Camaj.
Prema njegovim rječima u praksi stvari stoje drugačije.
''Nažalost, u praksi to nije tako, osobe sa invaliditetom se diskriminišu i broj zaposlenih osoba sa invaliditetom je mnogo manji od utvrđenog zakonskog minimuma. Raspoloživi podaci govore da je zaposlenost ovih osoba u državnim institucijama daleko od zakonskog minimuma. Štaviše, u većini institucija ih uopšte nema'', kazao je Camaj.
Kako dalje navodi u cilju iznalaženja rješenja ove problematike, prije svega zbog efikasnije implementacije pomenutih zakona, a sve u cilju zapošljavanja lica sa invaliditetom i njihove integracije u društvo, javne institucije i poslodavci moraju biti svjesni i imati u vidu i povoljnosti koje stiče svaki poslodavac ukoliko zaposli osobu sa invaliditetom.
''Naime, svaki poslodavac prilikom zapošljavanja osobe sa invaliditetom koja ima više od 50% invaliditeta stiče pravo na refundaciju 75% bruto zarade za prvu godinu rada, 60% za drugu godinu, 50% za treću godinu i sve naredne godine, sve dok ta osoba radi kod tog poslodavca. Takođe, osim ovih povoljnosti, poslodavac ima pravo i na sredstva za opremanje prostorija za rad osoba sa invaliditetom i druge. Demokratska Crna Gora, polazeći od svojih programskih ciljeva i opredjeljenja, poseban fokus stavlja na rješavanje izraženog problema sveukupne integracije lica sa invaliditetom u društvo, a kao ključna mjera na koju će se najviše obratiti pažnja je stvaranje uslova za njihovo zapošljavanje, kako bi ova lica postala ravnopravni članovi društva'', zaključio je Camaj.
