Pritvrdio je tezu da se Đukanović zbog biznisa okrenuo put NATO i lansirao novu – ulazak Crne Gore u Alijansu strašno bi naškodio Srbiji, jer bi je otcepio od mora! „Za Srbiju, ulazak Crne Gore u NATO bio bi isto što bi za Rusiju bilo pristupanje Ukrajine toj organizaciji. Zato što je Crna Gora isto što i Srbija – jedan narod, jedan jezik, jedna crkva.“ – uči Srbe tovariš Sergej!
Šta očekivati od jastrebova, kad ovako sikće mrtvuljavi Stepašin, upamćen kao predmet sprdnje ruskih medija, šešeljolika figura koja je, nakon nepuna tri mjeseca na čelu Vlade, smijenjena zbog nesposobnosti, da bi na njegovo je mjesto došao „generalisimus“ Vladimir Putin. Bješe to avgust 1999.
Nije vijest da i na ovu brutalnu izjavu rječito ćute asisitenti pri (po)rađanju crnogorske nezavisnosti, novopečeni opozicionari nepomireni sa tim statusom.
Još su u akutnom postizbornom tripu „igrali smo dobro, zajebo nas sudija“, koji je samo simptom hronične upale mozga, sa dijagnozom „nije ovo Crna Gora za koju smo se borili“! Sekundarni „očevi države“ toliko su fokusirani na unutrašnje anomalije, da uopšte ne konstatuju prijetnje spolja. Kao da je Andrija Radović pred istorijom manji izdajnik zbog promašaja kralja Nikole!?
No, ostavimo te tragične likove na margini. Pozabavimo se onima što ih je izborni rezultat kandidovao za veliku scenu. Na koju, evo jače od mjesec, nikako da izađu! Da je stanje redovno, ne bi djelovalo kao ozbiljna docnja?!
Ali, nije (stanje redovno)!
Crna Gora je izložena otvorenom pritisku Moskve, različite ruske strukture mešetare po našoj državi i oko nje, zvanični crnogorski organi objelodanjuju sve snažnije dokaze da je tako, međunardone prilike se komplikuju do nagovještaja krupnih geostrateških prekompozicija... a naša politička elita, izgleda, još pretvara procente u fotelje!?
Eufemizam je reći kako je neodgovorno što pet sedmica nakon izbora Crna Gora nema ni rukovodstvo Skupštine, ni Vladu.
Zato dio javnosti računa da ishod izbora ne daje jasan osnov za formiranje vlasti. Opozicija tu okolnost koristi da odgodi konačnost izbornog poraza i grčevito pokušava da spriječi savez DPS, manjinskih stranaka i SD. Anti-Nato udruga, s Rusijom na čelu, ovaj svojevrsni interregnum koristi kao, možda posljednju, šansu za spoticanje Crne Gore na pragu Alijanse.
Zato je na stolu, tačnije – ispod stola, svašta – od vaskolikih „argumenata“ Ramzana Kadirova, do funkcija u lokalnoj samoupravi.
Otezanje pregovora o Vladi i rukovodstvu Skupštine otvara prostor i daje vrijeme svim tim rabotama. Propagandni sektor evroazijske Crne Gore, poglavito onaj sa američkim vlasničkim udjelom, koristi priliku da poruči kako je partijsko ispred državnog, na listi prioriteta većine u tegobnom postanju! Što i ne bi – posa' je posa', a dolari, rublje i euri samo finese istog principa: sve je na prodaju, od kad su Feničani izmislili novac.
Šta je, zaista, posrijedi?
Da li manjinske stranke (osim, po svim izvorima, super konstruktivne HGI) i SD imaju megalomanske zahtjeve? Ili je premalo funkcija za sve apetite u DPS? Biće, ponajprije, oboje!? „Znam ja nas, j..o ti nas“ – pisao je Branko Ćopić Ziji Dizdareviću...a, da je živ, mogao bi i Dušku Markoviću. Koji, iako još nije ni počeo, bojim se, zavidi Đukanoviću na premijerskoj mirovini!
Trenutak je, zapravo, nalagao nešto sasvim treće: formiranje Vlade od najboljih iz svih pet stranaka, bez obzira na partijsku i nacionalnu pripadnost, plus nepartijci koji podržavaju strateške državne ciljeve. No, znamo da taj film drže na sektoru „bajke“.
Iskreno, imajući u vidu crnogorske „administrativvne kapacitete“, mandatar bi i sa tako odriješenim rukama teško sastavio „dream“ kabinet. Ali, uz ovoliko međupartijsko natezanje za kvote i ključeve, Vlada, jednostavno, ne može biti najbolja moguća. A, takva nam je nasušno potrebna, pošto nam je na kosti legao opasan i prejak rival, pa još pojačan mangupima iz naših redova.
E, u takvom unutrašnjem i geopolitičkom ambijentu, predizborno (sasvim tačno) definisanom kao rađenje o glavi državi, traje postizborna politička trgovina onih koji su se legitimisali kao zaštitnici crnogorske nezavisnosti! Da malo karikiram – svađa oko međaša, a granica nebranjena!
Bedž na kojem piše „Bog čuva Crnu goru“ nose i ateisti, uprkos lošoj reklami što Mu je pravi njegova ovdašnja poslovnica. U stvarnosti, taj se posao (čuvanja CG) dobija na izborima. Nema sumnje da će nam Njegova zaštita biti potrebna barem do proljeća, ali vjerujem da Mu i malo naše institucionalne podrške ne bi bilo na odmet.
Darko ŠUKOVIĆ
Antena M
