Znamo da naši filmovi uvijek predstavlju stvarnu sliku u regionu, pa je ova rečenica od slova do slova ispravna kada je u pitanju crnogorski fudbal.
Niti je Crna Gora Engleska, niti je Telekom 1. CFL Premijer liga, ali zato je Budućnost najpopularniji klub u državi, ove godine igra najbolji fudbal, sve je u superlativu kada su u pitanju "plavi" sem publika. Praktično, nema je...U subotnjoj rapsodiji protiv Lovćena (5:0), tribine suncem obasjanog terena pod Goricom su bile ispunjene sa jedva 300 duša.
Ljudi, gdje ste? I, ne bi se ovo pitanje postavljalo da Budućnost rezultatski konačno nije stala na noge, te pravo čudo treba da se desi da četa Miodraga Vukotića ispusti osam bodova prednosti u odnosu na aktuelnog šampiona Mladost.
Bez obzira što se sezona razvija u smjeru kako "plavo-bijeli" žele, i što su posljednja dva rivala pod Goricom razbijena sa po 5:0 (prethodno Petrovac), iskusnom Radomiru Đaloviću, a vjerovatno i ostalim igračima Budućnosti, su prazne tribine trn u oku...
"Ne znam šta više treba da uradimo da dođe više publike na stadion i pruži nam podršku. Osvojili smo jesenju titulu, igramo napadački fudbal, trener forsira igru na gol više - praktično od Genka igramo na visokom nivou", razočaran je bio Đalović.
Upravo je protiv Belgijanaca posjećenost bila za prelaznu ocjenu, igra fantastična, umalo ispisan i istorijski rezultat...A, onda je nakon Evrope publika pobjegla sa stadiona, "zavalila" se u kafiće, kladionice (to je stalno puno) i uz "dojč kafe" i tikete preko društvenih mreža i komentara na portalima osuđuje crnogorski fudbal.
Očigledno da je interesovanje totalno nestalo, jer bi se alibi za tako nešto mogao pronaći da nema rezultata, a ove godine ne samo da su prisutni isti, već i dominacija Vukotićevih izabranika koju na kraju aplauzom pozdravi od 200 do 300 ljudi.
Apatija kod publike, apatija i kod onih najvjernijih zbog kojih se jedno vrijeme dolazilo na stadion - Varvara. I oni polako nestaju, sve ih je manje, pjesme su tiše, rijetko kad se čuje navijačka strofa sa sjeverne tibine.
Osim što sada možda čitate ovaj tekst i razmišljate da u sljedećem kolu dođete i pozdravite jesenje prvake, uprava je takođe ta koja bi trebala da stavi prst na čelo. Jasno je i da klub mora da uradi nešto po ovom pitanju. Promocije, neke vrste akcija, to je neophodno kako bi se narod vratio na tribine, jer će danas svaki mladić iz Podgorice za dva eura (koliko košta karta) prije popiti pomenuti dojč i odigrati tiket...
Ne bi se ova priča ni pominjala da u skorijoj prošlosti nije znala da vlada dobra atmosfera pod Goricom. Stvaranje Telekom 1. CFL-a je privuklo publiku, prva titula kod Branka Sose Babića, majstorije nezaboravnog Gustava Lopeza i dobra igra je konstantno držala prosjek na zapadnoj tribini na oko tri hiljada navijača.
Posljednji trzaj je bio upravo u šampionskoj godini 2011-12, kada su "plavi" sa Miodragom Radulovićem osvojili trofej nakon četiri godine posta.
I sada će, po svemu sudeći, Budućnost biti prva, nego neće imati ko da pozdravi ove momke...
Dnevne novine
