Nepoznanice
Po Jovanoviću, to su prije svega pitanja broja ratnika: "Pominjao se broj od sedamdesetak ljudi do deset puta manje pojedinaca kojima se po njihovom povratku u Srbiju započelo baviti Više javno tužilaštvo, a dodatno pitanje je dokle je bavljenje njima stiglo".
U javnosti nema preciznih podataka koliko je ljudi do sada osuđeno i koliko se procesuira po tom zakonu - poznato je da je od srpskih stranih plaćenika procesuiran Radomir Počuča, (nekadašnji voditelj TV Pink i nekadašnji portparol policijske specijalne jedinice) i da je jula ove godine dobio uslovnu kaznu od godinu i po dana sa rokom provjere na četiri godine. Zapravo, on se nagodio sa sudom jer je priznao da je ratovao u Ukrajini na strani proruskih snaga.
Zakon o procesuiranju srpskih dobrovoljaca na inostranim ratištima (tačnije postojeći Krivični zakonik je dopunjen kaznom za ratnike) donijet je bez velike polemike i oponenata u srpskom parlamentu 10. oktobra 2014. godine - uz tadašnje ocjene poslanika Mehe Omerovića da ,,Srbija zakonom unapređuje svoj međunarodni kredibilitet“, ali i da su ,,ratnici i sami žrtve“...., da nanose štetu državi kao i da ,,po povratku sa ratišta predstavljaju bezbjednosni rizik“. Omerović sada nije bio spreman da komentariše kakvi su učinci tog zakona. Međutim, ovaj zakon je donijet nakon odlaska ljudi iz Sandžaka na ratišta u Siriju i vijesti da su neki poginuli, a porodice su pogibije objašnjavale višim vjerskim ciljevima.
Iako je u pokušaj terorističkog čina u Crnoj Gori uključen i medijski dosta eksponiran Aleksandar Sinđelić, koji je bio i borac u Ukrajini, on u Srbiji nije gonjen po pomenutom zakonu koji predviđa i do deset godina zatvora za ratovanje u inostranstvu. Upravo na ovom slučaju vidi se da se zakon ne primjenjuje, već ratnici svoje usluge slobodno pružaju u regionu kao da se radi o uobičajenom poslu.
Imperativ
- Primjena zakona je imperativ za državne organe i treba da pored osude onih koji krše zakon, destimuliše sve koji eventualno razmišljaju o takvom angažmanu - rekao je za Pobjedu Dragan Šutanovac, bivši ministar odbrane Srbije (sada predsjednik Demokratske stranke). Na pitanje "na koji način država može da se bori protiv dobrovoljaca koji idu na strana ratišta i da li je postojeći zakon dovoljan, odakle među tim dobrovoljcima pripadnici obavještajnih službi, šta pripadnika bilo koje obavještajne službe navede da ide na ratište i zašto država nema nadzor nad bivšim pripadnicima službi" nave o je: "Teško da ijedna država na svijetu može da ima nadzor nad svim penzionisanim pripadnicima vojske, policije, službi, to je prosto nemoguće, jer bi se samo u Srbiji radilo o više od sto hiljada ljudi".
Razumne izjave i pozive na poštovanje zakona očigledno demantuje stvarnost. Milan Jovanović ocjenjuje da je Srbija donošenjem zakona ,,principijelno reagovala na način koji se i očekivao od države koja je kandidat EU“. Međutim, za njega je problematičan različit medijski tretman za prekršioce zakona.
Dvostruki aršini
- U javnosti, po medijima i portalima, mogao se zapaziti različit tretman prema onima koji taj zakon krše ratujući na strani ISIL-a i onih na strani pobunjenika u Istočnoj Ukrajini. Podsjećam da su u vrijeme dok taj zakon nije donijet - oni na Krimu, koji su ,,kontrolisali saobraćajnice“ ovdje bili gotovo idoli nekih medija i portala - kaže Jovanović.
On napominje da ne znamo kako su Srbi dospjeli u Istočnu Ukrajinu, da li su baš svi iz Srbije, ko ih je pozvao, a ko poslao, o organizatorima, logistici itd. nema informacija - za razliku od bavljenja psima rata na strani ISIS-a.
- I jedni i drugi su unutrašnja, ispostavlja se, i regionalna, bezbjednosna prijetnja - smatra Jovanović ocjenjujući da ponašanje medija ,,pokazuje zabrinjavajuću diskrepanciju u odnosu na zvanično političko stajalište“, prema onima koji su odavde a bore se u Istočnoj Ukrajini, kao i ovog što se događalo u Crnoj Gori.
Iako Jovanović smatra da postojeći zakon nije dovoljan da bi se prekinuo ovaj ratnički biznis, on se sjeća da su u momentu donošenja zakona predstavnici vlasti odavali utisak da imaju dobra saznanja o onima koji se bore na pobunjeničkoj strani u Ukrajini, od podataka koliko su tamo plaćeni do toga šta i koga imaju u Srbiji. Između svih ovih problema je svakako i pitanje kontrole biv- ših bezbjednjaka koji su postali slobodni ratnici.
- Hoću da vjerujem da se bivši bezbjednjaci ne samo moraju nego i mogu kontrolisati, tj. i ponašati u skladu sa zakonom – kazao je Jovanović, konstatujući da bi to bilo mnogo lakše da je u službama primijenjen Zakon o lustraciji koji je jedva donijet, nikad primijenjen, a potom prestao i da važi – zaključuje on.
Crna Gora na vrijeme očistila bezbjednosni sektor
Jovanović podsjeća da je Crna Gora uspješno reagovala i širom otvorila evroatlantsku kapiju ka članstvu u NATO tek kad je pročistilia svoj bezbjednosni sektor.
- To je uslijedilo nakon što joj je iz NATO-a stiglo upozorenje da je on ,,izbušen“ protivnicima njenog članstva u NATO i EU koji su manje-više povezani sa Moskvom i ruskim službama. Da se to nije desilo, pitanje je da li bi ishod nedavnih događaja u Crnoj Gori bio takav kakav jeste – navodi Jovanović. Ipak, države iz regiona imaju slične zakone kao i Srbija i pitanje je da li je njihov dosadašnji nivo saradnje dovoljan ili rad ratnika na terenu demantuje tu saradnju.
- Mislim da aktivnost pasa rata na terenu ne demantuje tu saradnju već pokazuje njeno postojanje, važnost i rezultate. Njihova aktivnost ukazuje da hibridni rat koji se po ukrajinskom modelu vodi na ovdašnjim prostorima ulazi u novu fazu i poprima nove oblike - zaključio je Jovanović.
Pobjeda
