Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore organizovao je danas konferenciju „Reci NE nasilju“ povodom 20.novembra- Međunarodnog dana djeteta-Dana donošenja UN Konvencije o pravima djeteta.
Tim povodom Zaštitnik i Zlatni savjetnici govorili su o vršnjačkom nasilju među djecom, njegovim oblicima i načinima za prevazilaženje.
Zaštitnik je svoj djeci čestitao njihov Dan, navodeći da se nasilje nad djecom ničim ne može opravdati.
On je podsjetio da je u skladu sa Konvencijom o pravima djeteta nasilje definisano kao „svi oblici fizičkog i mentalnog nasilja, povređivanja i zlostavljanja, zapostavljanja ili nemarnog postupanja, maltretiranja ili ekspalatacije, uključujući i seksualno zlostavljanje“.
“Nasilje nad djetetom u bilo kom obliku pokazuje djetetu da je nasilje prihvatljivo i time se održava ciklus nasilja. Važno je naglasiti da je djeci žrtvama potrebno pružiti efektivnu mogućnost da govore o svojim iskustvima i uključujući ih u najvećoj mogućoj mjeri u formiranje reakcije na nasilje koje su pretpljela, ne samo zbog njihovog najboljeg interesa, već zato što to može doprinijeti shvatanju posledica nasilja nad djecom”, ukazao je Baković.On je podsjetio da Institucija posebnju pažnju poklanja prevenciji i zaštiti prava djeteta u ostvarivanju svog mandata i kroz svoje redovne aktivnosti.
“Na osnovu našeg rada sa djecom i njihovog obraćanja evidentno je da je problem nasilja nad djecom prisutan u crnogorskom društvu, a posebno vršnjačkog nasilja i nasilja u školama.Bez obzira na razlog porasta pritužbi koje se odnose na ovu pojavu, vršnjačko nasilje i nasilje nad djecom predstavlja društveni problem koji zahtjeva rešavanje na višem, a ne samo na nivou vaspitno-obrazovne ustanove“, kazao je Zaštitnik.
On smatra da adekvatnog odgovora na vršnjačko nasilje ne može biti bez uključivanja stručnih saradnika i to socijalnog radnika, koji je spona između škole i porodice, psihologa i specijalnog pedagoga, koji će preduzimati preventivne mjere i tretirati ponašanje djece kako ne bi došlo do nasilnih situacija
“Mišljenja smo da usko specijalizovani stručnjaci treba da budu kontinuirano uključeni u praćenje ponašanja djece, prepoznavanje djece u riziku i preventivno djelovanje, a ne kroz angažovanje od slučaja do slučaja”, zaključio je on.
O vršnjačkom nasilju govorili su zlatni savjetnici Bojana Šolaja (Gimnazija “Petar Prvi Petrović Njegoš”, Danilovgrad), Slaven Minić (Gimnazija “Slobodan Škerović” Podgorica), Marija Kalezić (Gimnazija “Petar Prvi Petrović Njegoš”, Danilovgrad), Marko Marković (Gimnazija “Slobodan Škerović” Podgorica), Jana Rakočević (OŠ “Risto Manojlović” Kolašin), Milica Tapušković (Gimnazija “Slobodan Škerović” Podgorica), Ivona Krivokapić (OŠ “Dragiša Ivanović”) i Miljan Lončar (Srednja stručna škola Pljevlja).
Jana je citirala lidera i borca za ljudska prava Mahatma Gandija koji je rekao da je “sila oružje slabih a nenasilje oružje jakih”.
“Smatram da je vršnjačko nasilje dosta prisutno među djecom. Postoji mnogo oblika nasilja, a ni na jedno od njih se ne smije reagovati ćutanjem”, poručila je ona. Jana je primijetila da su žrtve obično povučena, stidljiva i osjetljiva djeca koja se plaše da prijave nasilnika da im ne bi još više naudio.
Prema njenim riječima, potrebno je da roditelji o tom problem više razgovaraju sa djecom, kao i da je učenicima potrebno organizovati više kreativnih radionica o nasilju.
Bojana je ukazala da je za pojam nasilja uvijek vezan pojam začaranog kruga. “U tom krugu se nalaze nasilnik, žrtva ali i (ne zaboravimo) posmatrač te situacije!Svi mi posmatrači bi trebalo sebi da postavimo pitanje šta možemo zaista učiniti. Mi smo karika koja prekida začarani krug, a za to je potrebno samo malo hrabrosti i saosjećanja”, poručila je ona.
Naravno, kako je kazala, to je uvijek teškaodluka za šrtvu koja nema snage, nasilnika koji nema volje i posmatrača koji nema hrabrosti.
Bojana je citirala profesoricu koja je kazala da su loši ljudi zapravo dobri ljudi, koji samo imaju neki problem. “Dakle nasilnici na kraju nisu negativci. Oni su djeca sa problemima kojima je potrebna pomoć onoliko koliko je potrebna i žrtvi”, dodala je ona.
Slaven smatra da nasilnici nisu hrabri i da oni u svojoj fizičkoj superiornosti nalaze bezbjednost za svoja djela. “Ako proniknemo u ono što nasilnika tjera da nasilje čini, to će biti važan segment koji će pomoći ka rješavanju problema”, kazao je on, navodeći da se to može sprovesti ako se svi povežemo i udružimo.
Slaven, kao skoro svršeni srednjškolac, sve više primjećuje verbalno zlostavljanje.”Ono, kad je kontinuirano, prerasta u pshičko nasilje koje ostavlja fizički nevidljive tragove ali ostaje psihički duboko urezano u žrtvi”.
Ivona, najmlađa zlatna savjetnica, kazala je da i njena generacija zna da prepozna nasilje.
“Mislim da bi djeca morala u svom okruženju imati osobe u koje imaju povjerenja: razrednu, nastavnika, pedagoga, psihologa..ili bilokoga kome se mogu obratizti za pomoć”. Ona je na osnovu ankete koju je sprovela sa drugarima primijetila i da nekada nastavnici djecu nazivaju pogrdnim imenima što djeca rijetko prijavljuju, ali doživljavaju kao vid psihičkog nasilja.
Marija je govoreći o sajber nasilju, ukazala da ono može biti opasnije od ”realnog”, jer su djeca često slobodnija na internet zbog anonimnosti koju im mreža pruža.Ona je kazala da joj se čini da djeca čak organizuju tuče i slične događaje sa namjerom da ih neko snimi I objavi na društvenim mrežama.
“Kada pogledamo u budućnost, ono što sa sigurnošću možemo reći jeste da nas tamo čekaju nove tehnologije. Zbog toga treba obezbijediti da to bude oblast koja će djeci pružiti nova saznanja, služiti za zabavu, a ne biti prostor na kom iza svakog ugla vreba opasnost”, kazala je Marija. Ona smatra da roditeljii prosvjetni radnici , zajedno sa djecom, imaju ključnu ulogiu da zaustave sajber nasilje.
Milica je rekla da su žrtve nasilja obično pripadnici druge vjeroispovijesti, nacionalnosti, drugačijeg izgleda ili jednostavno osobe koje se razlikuju od mase.”Glavni problem je što će žrtva iz straha prije pribjeći povlačenju u sebe i trpljenju nasilja, nego govorenju o problemu i rješavanju istog”.Njen utisak je da se u školaam o nasilju govpri tek kada dođe do konflikta.
“Tuča se u nekim slučajevima rješava prebacivanjem učenika iz jednog u drugo odjeljenje ili iz škole u školu. Mislim da to nije način i da se tako ne može pomoći ni djetetu koje vrši nasilje ni onom ko to nasilje trpi”, smatra Milica.
Marko je razgovarao sa 30 učenika, navodeći da je gotovo svako od njih prisustvovao ili osjetio na svojoj koži nasilje. On je ukazao da su djeca koja vrše nasilje uglavnom starija, nevaspitana i ona koja potiču iz problematičnih porodica.
Marko je stekao utisak da vekiki broj djece ne zna kome i na koji način da se obrati kada ima problem, “i upravo to je problem i pokazatelj da nešto ne štima kada govorimo o toj temi”.
Miljan je rekao da nasilje nad i među djecom jeste goruća tema, i da tome treba češće i mnogo glasnije govoriti.
“Moj savjet djeci bi bio- prijavite nasilje samo osobama kojima vjerujete. Zahvaljujem svima, a posebno Ombudsmanu koji je i ove godine tu da čuje glas djece Crne Gore. Mislim da je svima jasna poruka ove konferencije-Recimo NE nasilju i iskorijenimo ovaj problem za buduće generacije”, zaključio je on.
Zamjenica Zaštitnika za oblast prava djeteta Snežana Mijušković kazala je da je početak rješavanja problema upravo svjesnost da problem postoji.Ona je podsjetila da je u izlaganju djece istaknuta potreba povezivanja različitih struktura društva i stalna edukacija stručnjaka koji pomažu djeci, navodeći da je uloga roditelja i porodice i njihova saradnja sa institucijama od neprovjenjive važnosti.
“Neko je rekao: Čoivječanstvo duguje djeci ono najbolje što može da im pruži, a upravo je rasprostranjenost nasilja svojevrstan test ispunjenosti obaveza koje imaju porodica, država i društvo u podizanju, razvoju i zaštiti djeteta i pokazatelj kako oni vrše svoju dužnost u stvaranju bezbjednoh uslova za djetetov opstanak, život i razvoj, u regulisanju njegovog ponašanja i razvijanju njgove samostalnosti, samopoštovanja i identiteta”, kazala je Mijušković.
Savjetnica Zaštitnika Duška Šljivančanin podsjetila je da djeca nisu danas predstavila samo lične stavove već da su se temaljno pripremala za konferenciju, tako što su u prethodnom periodu imali zadatak da razgovaraju sa što više vršnjaka iz svoje lokalne zajednice.
„Ovakvi i slični događaji nastavak su velike i teške borbe protiv nasilja ali su i dobra prevencija za sve neprihvatlhjive oblike ponašanja“, navela je ona.
