U kontroverznom filmu „Stradanje Isusovo“ (2004), Mel Gibson je prvi put probao da natjera ljude da „spuste um u srce“, kako kažu hrišćanski duhovnici, i osjete nepojmljivu žrtvu božjeg sina. Nastavio je genijalnim „Apocalypto“ (2006), poslije čega je uslijedio „progon“ zbog anitsemitskih izjava. Konačno je zaokružio „vjersku“ priču ove godine, velikim povratkom poslije desetogodišnje pauze - ubjedljivim ratnim filmom „Hacksaw Ridge“ („Greben spasa“).
Nakon što je obesmrtio Hrista, Gibson je u novom filmu „osudio“ na vječnost još jednog vjernika. Dezmond Dos, američki ratni heroj odlikovan Medaljom za hrabrost, nije bio poznat kao Isus, ali jeste bio božje dijete. To je dokazao tokom Drugog svjetskog rata, boreći se na Okinavi.
Mit o Kainu
Dezmond Dos (Endru Garfild) bio je adventista sedmog dana. Crnogorci bi rekli – subotar. Kada se Dos prijavio da služi, odbio je pušku. Pošao je u rat naoružan samo Biblijom u crnom kožnom povezu. Istrpio je poniženja i mržnju saboraca, koji mu nijesu vjerovali da odbija oružje zbog vjere. Mislili su da je kukavica koja će ih ostaviti čim zagusti. Odgovorio im je tako što je čitave noći spasavao 75 vojnika potpuno sam i nenaoružan, bez ičije pomoći.
Prvi dio filma prikazuje Dosovo odrastanje, formiranje karaktera i gotovo mazgoliku tvrdoglavost kada je riječ o ličnim ubjeđenjima. Atmosfera je melodramatična, pomalo romantičarska i sjetna, zbog čega film uopšte ne liči na nešto što je potpisao Gibson.
Ovdje Gibson dekonstruiše biblijski mit o Kainu i Avelju, pravi paralelu između Dosovog odlaska u borbu sa pričom o Davidu i Golijatu i efektno prikazuje kako se ovom čovjeku još kao djetetu u koru mozga urezala zapovijest: „Ne ubij“. Dos je kroz djetinju traumu shvatio da su u njoj sadržani svi ostali grijesi.
Ubjedljiva gluma
Najbolje minute u prvom dijelu krade Hugo Viving u ulozi Dosovog oca, veterana Prvog svjetskog rata, alkoholičara i slomljenog čovjeka koji ne želi istu sudbinu sinovima. Da je ovu rolu odigrao jedan Robert de Niro ili Tom Henks, u filmu koji nije Gibsonov, odmah bi pljusnula nominacija za Oskara. Američka akademija će vjerovatno zaobići cijelu ekipu okupljenu oko spornog reditelja, iako je dobar autor koliko je problematičan kao čovjek. Ipak, to neće izmijeniti činjenicu da je Viving odigrao jednu od najsnažnijih sporednih muških uloga ove godine.
U prvom dijelu, izdvaja se i uloga Vinsa Vona. Glumac u ulozi vodnika priređuje neočekivano dobre momente naređujući vojnicima da zagrle puške kao konkubine i čašćavajući ih pogrdnim nadimcima. Mršavom Dosu kaže: „Vidio sam stabljike pšenice deblje od tebe“. I vojnik Stabljika je rođen, ali i komična scena ravna čuvenoj epizodi iz filma „Full Metal Jacket“ u režiji Stenlija Kjubrika! („Toliko si ružan da bi mogao proći kao moderno umjetničko djelo!“)
Tamjan i napalm
Miris napalma ulazi u nozdrve tek u drugoj polovini filma. Dolazi vrijeme da Dos pokaže kako se Jevanđelje po Dezmondu sprovodi u praksi, i to u ratu, koji uvijek budi najanimalnije nagone. Gibson i direktor fotografije Sajmon Dugan počinju da blistaju u punom sjaju, uz omaže najboljim ratnim filmovima kakav je „Saving Private Ryan“, dok kamera pleše kroz gusti dim, ognjenu vatru, razmrskane lobanje, oskaćena tjelesa i zakrvavljene oči uspaničenih vojnika.
U „Stradanju Isusovom“, nijedan udarac biča nije višak. Eksplicitne scene su opravdane – pružaju iskustvo stradanja božjeg sina i težinu njegove golgote. Isti je slučaj sa filmom „Hacksaw Ridge“. Dok gledamo užase koji bi istjerali vjeru iz najsnažnijeg srca, prolazimo kroz pakao kroz koji je hodao Dos i još smo uvjereniji u njegovu nadljudsku snagu u najnesnošljivijim trenucima. Tada Jevanđelje po Dezmondu preplavljuje svojom čistotom, a miris tamjana nadvladava napalm u vazduhu...
Biblijska snaga
Gibsonov film nijednom ne klizi u veličanje američkog junaštva, niti ikome sudi. Potpuno je jasno zašto niko na početku nije vjerovao u Dosa. Ko je još imao priliku da posvjedoči podvizima koji su ravni čudima iz biblijskih mitova? Dos je toliko nevjerovatan da ponekad nervira svojom dobrotom. Zato na početku malo čak i smeta njegova naivna ljubav sa budućom ženom. Ipak, u nastavku je sasvim opravdana Gibsonova odluka da napravi „negibsonovski“ uvod. Nije to holivudizacija i zaslađivanje. Slatko je i naivno bilo Dosovo shvatanje ljubavi.
Reditelj je u intervjuu objasnio da u film nije ušla scena Dosovog ranjavanja, kada je skočio na granatu da spasi drugove i odbijao da ga odnesu na nosilima zato što je bilo ranjenika sa težim povredama. Ležao je na bojnom polju pet sati, previo sebi ranu, bio upucan i otpuzao 500 metara u zaklon kada je krenuo novi napad Japanaca. Gibson se plašio da će ova istina djelovati kao superherojska bajka.
Odatle njegova potreba da na kraju filma prikaže isječke intervjua Dosa i njegovih saboraca koji potvrđuju sve nemoguće stvari prikazane u filmu. I tada postaje jasno da cijela Venecija nije tapšala deset minuta na nogama filmu „Hacksaw Ridge“, ni Melu Gibsonu. Ljudi su tapšali Dosu, nijemi pred snagom njegove vjere.
Kjerkegor nije bio u pravu. Posljednji hrišćanin nije umro na krstu. Posljednji hrišćanin umro je 23. marta 2006. godine u svom domu u Alabami. Zvao se Dezmond Dos.
Ocjena: 8,4 / 10
FLEŠ:
Režija: Mel Gibson. Uloge: Endrju Garfild, Hugo Viving, Vins Von, Tereza Palmer, Rejčel Grifits, Sem Vorington Trajanje: 131 min
Marija Ivanović Objektiv Pobjeda
