Godine 1990. tu je izmjerena radijacija koja je sto puta veća od količine radijacije kojoj američki radnik po zakonu smije biti izložen unutar godinu dana. Naravno, potrebno je manje od sat vremena da zdrava osoba umre ozračena tolikom radijacijom.
Ovdje nije riječ o prirodnom fenomenu, radijacija i zagađenje rezultat su otpadnih voda iz najveće nuklearne fabrike u Rusiji. Nuklearka je do 1990. godine iz niza razloga bila skrivena, malo je ljudi znalo za njeno postojanje, a u tom kontekstu nije se puno vodilo računa o ekologiji obližnjeg jezera.
Zbog svega toga, Karačajsko jezero danas i ne izgleda kao pravo jezero. Ono je puno koncentrata kojim se radijacija drži dalje od obale.
Nuklearna fabrika nedaleko od jezera građena je u tajnosti od 1945. do 1948., a služila je Staljinu u proizvodnji atomske bombe.
Jezero je fabrici bilo potrebno zbog hladne vode za reaktore.
Gotovo ništa se nije ulagalo u zaštitu radnika i okoline, a voda zagađena radijacijom s vremenom je ovo mjesto učinila najzagađenijim na svijetu, barem po statistici vašingtonskog Instituta za nadzor odlaganja nuklearnog otpada.
