Ovim riječima obratio se istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov prisutnima na otvaranju izložbe „Banja“.
- Četrdeset godina se bavim proučavanjem kulture na ovim prostorima. Tokom tih godina upoznao sam svu literaturu i sva straživanja i proučavanja u okviru ove velike teme. Mogu da vam kažem da su sva ta proučavanja i istraživanja dominantno bila vezana za dvije velike konfesije – pravoslavlje i katoličanstva. Islamska umjetnost i kutura su po strani – dodao je on.
Čilikov smatra kako je postavka fotografija u galerijskom holu KIC-a „Budo Tomović“ na kojima se mogu vidjeti prizori Podgorice iz prve polovine XX vijeka, „jedan izuzetan kuturni događaj“, te se nada da će takvih u buduće više biti.
Dokumentarna izložba „Banja - elementi muslimanske kulture na starim fotografijama“ koautorski je projekat Lejle Abdić Đoković i Senada Gačevića.
- Naša ideja je bila da kroz presjek prikupljenih fotografija pokažemo kakav je bio život muslimana u staroj Podgorici, ali i pripadnika drugih vjera, jer to je u ovom gradu neraskidivo. Nadam se da smo uspjeli i da smo sačuvali od zaborava dio kulture i tradicije ovog kraja – navela je ona.
Gačević je istakako kako je riječ o fotografijama već predstavljenim javnosti, ali ne na ovaj način odabranim.
- Fotografije su vlasništvo Narodnog muzeja Crne Gore, te su iz lične zbirke Aleksandra Berkuljana sa Cetinja. Nismo imali želju da otkrijemo nešto novo. Prosto, ovdje je prisutno više aspekata, mnogo elemenata: arhitektura, nošnja, kultura odjevanja, siromašni i bogatiji dijelovi grada... Ideja je da drugi dio ove izložbe budu fotografije iz ličnih arhiva. Ključna poruka je da pokažemo ono što se danas zove multikulturalizam, koji je u Podgorici bio potpuno prirodni način življenja, a i u cijeloj Crnoj Gori. Ovo je demistifikacija nečega što je u Podgorici postojalo stotinama godina i poruka da ne treba niko da nas uči kako se živi zajedno – dodao je on.
Gačević kaže i kako je ova postavka, na neki način, kritika zapostavljanja Stare varoši.
- To nije kritika, to je vrisak! Na žalost, mi koji smo ovo radili nemamo moć da bilo što promijenimo na bolje. Za mnoge građevine u Staroj varoši je kasno, ruinirane su do te mjere da su neupotrebljive. To je tragično za ovaj grad, jer bi sačuvano staro jezgro bilo neuporedivo značajnije u svakom smislu - kako kulturološkom, tako i turističkom. Ako ništa drugo, jedna od poruka ove izložbe je da sačuvano ono što je ostalo.
K.J.
