Čak stotinu devet beba čiji se plač začuo u crnogorskim porodilištima, dobilo je ime Luka, a stotinu osam njih nazvano je Sofija.
Prve korake, kako svjedoče podaci iz Ministarstva unutrašnjih poslova, napravice i stotinu Lazara, devedeset tri Vasilija, zatim osamdeset četiri Vuka, osamdeset dva Pavla i osamdeset jedan Petar. Njima će parirati osamdeset osam Maša, sedamdeset četiri Sare, pedeset sedam Dunja, pedeset šest Anastasija i isto toliko djevojčica nazvanih Anđela.
Proces nacionalne emancipacije i oživljavanje ideje suverenosti naše države, smatra sociolog Andrija Đukanović, uticali su na neke roditelje da odnos prema svojoj državi ispolje i kroz imena djece. Mnogi roditelji, pojašnjava, vraćaju se na taj način svojim korijenima, žele da njihova djeca budu dio crnogorskog identiteta.
- Nedavno sam imao priliku da pročitam da su roditelji dali ime djetetu Bodin, po uzoru na dukljanskog kralja. Sigurno ima uticaja i novija istorija na povratak nekih imena. Međutim, internacionalna imena danas sve više uzimaju maha i najčešće se daju našoj djeci. Trend je da se daju kratka imena. Tako da imamo dosta imena poput: Tea, Una, Dora, Alen, Aleks, Nora i slično – kaže sagovornik Pobjede.
Više pročitajte u današnjem broju Pobjede
