Politika

Politička pozadina pripreme nemira: Sjenka ukrajinskog scenarija

Izjava glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića da je ključni cilj planiranih terorističkih napada bio zaustavljanje evroatlantskog kursa Crne Gore i njen ulazak u NATO, otvorila je i pitanje političke pozadine čitavog slučaja.
Politička pozadina pripreme nemira: Sjenka ukrajinskog scenarija
Portal AnalitikaIzvor

Piše: Nenad Zečević

Plan izazivanja haosa u noći 16. oktobra po kojem bi po naređenju dvoje ruskih državljana, nekoliko različitih terorističkih grupa, uz dosluh sa domaćim političkim strukturama, izazvali nemire, zauzeli zgradu parlamenta i držali je najmanje 48 sati pod kontrolom - neodoljivo podsjeća na ukrajinski scenario po kojem je destabilizovana ta država.

Uz sve to, saznanja da je pažljivo praćeno kretanje premijera Đukanovića i da je pripremana njegova likvidacija, pojačavaju tezu da je plan izazivanja haosa imao jasnu političku pozadinu.

Paralele

Šta se desilo u Ukrajini te 2014. godine?

Nekada najperspektivnija država Evrope, bogata brojnim resursima i prosječnim rastom BDP-a od 10 odsto, najavom promjene spoljnopolitičkog kursa i predajom aplikacije za EU trajno je destabilizovana od Rusije.

Nakon kraćeg rata, aneksirano je poluostrvo Krim, a istočni dio pretvoren u ,,Novorusiju“, nepriznatu državnu tvorevinu pod kontrolom proruskih pobunjenika i političara bliskih Kremlju. Linija razdvajanja fronta je postala suštinski granica između Ukrajine i Rusije sa ,,Novorusijom“ kao tampon zonom u novom zamrznutom konfliktu u Evropi.

Krajnji rezultat ruske akcije, koju Kremlj nikada zvanično nije priznao, poražavajući je: ukrajinski put u EU i NATO je trajno zaustavljen, konflikt privremeno zamrznut, zemlja je ekonomski uništena, a u sukobima u Donjecku, Donbasu i Luganjsku je poginulo više od 10 hiljada ljudi, dok je raseljeno gotovo 2,3 miliona ljudi.

Niko od zvaničnika EU i NATO više i ne pominje Ukrajinu kao potencijalnog kandidata za evropske ili atlantske integracije.

Destabilizacija

Da krugovi u Rusiji pokušavaju da destabilizuju spoljnopolitičku orijentaciju Crne Gore - prvenstveno put u NATO - bilo je jasno nakon upadljive podrške zvanične Moskve, prvo bojkotu parlamenta, potom i uličnim protestima Demokratskog fronta.

Finale ,,vaninstitucionalnog djelovanja“ odigralo se u noći 24. oktobra, kada je, prema zvaničnim nalazima Tužilaštva, pokušana nasilna promjena ustavnog poretka. Preciznije: komandovan je nasilan ulazak u parlament da bi se, kako su rekli organizatori, ,,pregovaralo o prelaznoj vladi“.

Međutim, djelovanjem MUP-a i SAJ-a, većom upotrebom hemijskih sredstava, snage bezbjednosti spriječile su planirani upad. Protiv dvojice lidera Fronta u toku je postupak zbog krivičnog djela - pozivanje na rušenje ustavnog poretka.

Razbijanje protesta Demokratskog fronta nije bio kraj pokušajima destabilizacije, koji su hranjeni snažnim uplitanjem spolja, ali i spinovani kroz propagandnu mašineriju, uz pomoć više crnogorskih, ali i nekih srpskih medija koji su pod kontrolom ruskog biznis i političkog lobija.

Koristeći činjenicu da je Vlada zbog najavljenog izlaska SDP-a bila slaba, uvidjevši da ipak ne postoji ,,kritična masa“ za destabilizaciju države, ruski nacionalistički krugovi ili ruske obavještajne službe su skovale novi plan - ali ovaj put sa novom, jačom i mnogo ozbiljnijom ekipom.

I to po scenariju kakav je viđen nedavno u Ukrajini: destabilizovati državu na dan održavanja parlamentarnih izbora. Ovog puta su angažovani i ljudi, ,,dobrovoljci“ već oprobani u sličnim akcijama u Dombasu i širem okrugu.

Stara ekipa

Iako se kockice potpunog mozaika još slažu, iz Katnićevih izjava je jasno da su naručioci, neimenovani ruski državljani angažovali svog starog znanca Aleksandra Sinđelića, za koga je javnost tek nedavno otkrila da se kao plaćenik, ali i kao komandir četničkih odreda ,,dobrovoljaca“ borio na ratištu u istočnoj Ukrajini.

Sinđelića, komandanta ,,Srpskih vukova“, ukrajinska vlast je proglasila teroristom, sumnjičeći ga za ratne zločine. Sinđelić je, po ruskom planu, angažovao bivšeg komandanta Žandarmerije Bratislava Dikića i pripadnike Ravnogorskog pokreta, čime je bila spremna ekipa za ponavljanje ukrajinskog scenarija.

Vijest da se Sinđelić, prema još uvijek nezvaničnim informacijama, dobrovoljno predao poklopila se sa informacijama o naglom odlasku ruskih državljana iz Srbije, nakon što je otkriveno da su za koordinaciju akcije korišćeni kriptovani telefoni koje je, očito, samo moćna obavještajna služba mogla ,,ustupiti“ na korišćenje Sinđeliću, Dikiću i ekipi. I još nekim ekipama za kojim se sada traga.

Samo naivni mogu da povjeruju da je nenajavljena posjeta Beogradu šefa svih bezbjednosnih službi Rusije Patruševa tek vremenska podudarnost sa bijegom ,,ruskih turista“ iz Srbije.  Tek će u narednim danima i sedmicama biti poznato što će sve reći i u koga će još uprijeti prst Aleksandar Sinđelić. Izvjesno je da nije imao previše izbora i da panični pokušaji zamajavanja javnosti i zatiranja istine, od strane četničkog komandanta srpskih dobrovoljaca u Ukrajini, izvjesnog Bratislava Živkovića, teško da su izazvali bilo kakvu reakciju.

Političar

Sklapanju mozaika još nije kraj. Javnost nije imala mnogo vremena za spekulacije i pitanja na koga je specijalni tužilac mislio kada je, bez navođenja partijske odrednice, govorio o ,,osobi koja je trebalo da se popne na binu ispred zgrade parlamenta, ,,preuzme kontrolu nad narodom, teroristima i cijelom situacijom 16. oktobra u 23 sata“.

Koji sat kasnije, jedan od lidera Demokratskog fronta, Milan Knežević, odmah je reagovao kao prozvana osoba. Juče je i vrh Demokratskog fronta, obraćajući se javnosti, osuo političku paljbu na Milivoja Katnića, ne birajući ni riječi ni uvrede.

Činjenica je, međutim, da su političku pozadinu za optužbe o vaninstitucionalnom svrgavanju vlasti Mila Đukanovića, lideri Demokratskog fronta sami dali tokom agresivne izborne kampanje.

,,Pozivamo svu pravu opoziciju da proslavimo našu pobjedu ili da odbranimo našu pobjedu ili da priznamo ili da poništimo lopovske izbore“, tako je sa bine Demokratskog fronta poručivao Branko Radulović, samo četiri dana prije izbornog okršaja 16. oktobra.

I Andrija Mandić je najavljivao velike, haotične, promjene: ,,Narodna volja se ne može zaustaviti. I haosa neće biti nigdje. Haos će biti jedino 16. naveče u kabinetu premijera Đukanovića. On će morati te večeri da razmišlja o svojoj budućnosti“. A Milan Knežević iz Nikšića je poručivao da je ,,Đukanović opkoljen“ i da ne može da zaustavi ,,vojsku Demokratskog fronta“.

Koju vojsku i kakvu vojsku – to će u danima koji slijede lideri Fronta morati objašnjavati i državnom tužilaštvu, ali i vlastitim članovima i simpatizerima, koji su to veče planirali da budu ispred Skupštine i koji su mogli biti mete i žrtve.

Izvor: Pobjeda

Foto: I. Božović

Portal Analitika