Društvo

Život podgoričkog dimnjačara: Kad muka uhvati radi i po kiši

Šezdeset dvogodišnji dimnjačar Vlado Ćetković jedan je od rijetkih podgoričkih dimnjačara. Posla mu ovih dana ne fali, pa i dok priča o svom zanatu, ne gubi vrijeme. Od čađi garavog lica, s kapom na glavi i teget-crnim kombinezonom, namotava čeličnu četku na plastičnu sajlu, kako bi očistio začepljeni dimnjak na jednoj kući na Zabjelu.
Život podgoričkog dimnjačara: Kad muka uhvati radi i po kiši
Portal AnalitikaIzvor

- Vrijeme je novac, a ja ga ovih dana nemam napretek – kaže dok se penje uz metalne stube

Kad muka uhvati

Jučerašnjih tridesetak minuta, kad je nakratko stala kiša, iskoristio je da očisti dimnjak na jednoj porodičnoj kući. Familija u kojoj ima male djece, objašnjava Ćetković, zamolila ga je da im hitno očisti kumin jer ne mogu naložiti šporet. O riziku dok hoda po klizavom krovu, ovaj staropodgoričanin ne voli ni da prozbori. Samo je prokomentarisao da mnogo ljudi ne očisti dimnjake na vrijeme, prije kiša i hladnoće, nego se toga sjete tek kad ih uhvati muka i kad se začepi kumin.

- E, onda me zovu da dolazim i po kiši. Bivalo je da se noću kasno penjem na krov. U dimnjak uđe voda, sastavi se sa čađi, pa se zabetonira i začepi otvor. U nekim porodicama, kao u ovoj, ima male djece, pa nastojim da prvo njima riješim problem – priča Ćetković. Najviše posla ima na proljeće, kad se kreči, ali ističe da mu je i ove jeseni dobro krenulo.

Ima dana kad očistim i po sedam-osam dimnjaka. Čini mi se da je iz godine u godinu sve više ljudi koji se vraćaju grijanju na drva – navodi on.

Teška rabota

Majstor koji se devet godina bavi ovim poslom ističe da se dimnjak ne može očistiti iz kuće, nego se, kako kaže, mora čovjek popet na krov.

- Ima i majstora koji cijevima čiste dimnjak iz kuće, pa se kasnije ljudi žale na tako odrađen posao. Prvo ide jedna uža četka, pa šira, pa onda najveća, da bi se vertikala dobro ogrebla i sva čađ pala dolje. Dešavalo se da čak i ,,hiltovkom“ bušim da bih probio čađ. Kad siđem sa krova, ubacim novine u rupu od sulundara i kad ih kumin povuče, to je prava stvar. Onda je dimnjak čist. Ne napuštam kuću dok to ne provjerim – priča ovaj svestrani zanatlija - primarna profesija mu je moler, a radi i kao kućni majstor.

Čelične žice i dugmad za sreću

Vladu je uvijek posebno zadovoljstvo kad roditelji kažu djeci da dolazi dimnjačar, kao neka vrsta Djeda Mrazovog asistenta.

 - Veliki broj mališana začuđeno me dočeka na vratima. Neki od njih me dodiruju da se uvjere da sam stvaran. Najmlađima ispričam kako sam došao da očistim dimnjak, kako bi Djeda Mraz za Novu godinu mogao da im spusti poklone – priča Ćetković. Nerijetko mu roditelji tih mališana traže da im izvuče par žica iz svoje četke ili im pokloni dugme sa kombinezona zbog vjerovanja da će im to donijeti sreću.

Bez alata nema zanata

Nema toga čepa u kuminu koji šezdeset dvogodišnji Vlado Ćetković neće probiti čeličnom ćuskijom teškom 15 kilograma. Osim nje, od alata koristi četiri tega od tri do sedam kila, stube, kao i dvadesetak čeličnih četki različitih obima, kojima grebe čađ. Da bi mogao da očisti cijeli dimnjak, služe mu plastični štapovi dužine dva metra. Nadovezujući jedan na drugi, njima može da dosegne i do 50 metara. (Pobjeda)

 

Portal Analitika