PIŠE: Draško Đuranović
Glava jeste zvečala od kucanja iskrivljene logike u zdrav mozak, ali sad bar znamo kako izgleda plan Krivokapića i ekipe.
Bivši predsjednik Skupštine veli da oktobarski izbori nijesu bili fer i slobodni, da je DPS ,,neviđeno krala“, sve u prisustvu domaćih posmatrača, OEBS-a, Savjeta Evrope, posmatrača NATO-a... Koji su, eto baš svi, žmurili na oba oka... I zato vaskolika opozicija ne želi da prizna rezultate. Ali, hoće da formiraju vladu nakon neslobodnih, pokradenih izbora! Jer, kako svjedoći Krivokapić, ono što je opozicija dobila na neregularnim izborima jeste regularno, to je čojski i sojski je osvojeno. A DPS je izgleda krala sebe, ako već nije opoziciju.
Svejedno, logika Krivokapićeve družine glasi: iako su izbori neregularni, ako vladu formira sadašnja opozicija, sve će biti u redu, nema bojkota parlamenta, idemo u pravcu ubrzanog razvoja. Jer, Ranko Krivokapić bice evropski premijer, koji će, uz nesebičnu pomoc evroatlantski nastrojenog Demokratskog fronta, trijumfalno da uvede Crnu Goru u NATO.
Zato se grozničavo pozivaju stranke manjinskih naroda - one iste koje su javno vrijeđali da su obični Đukanovićevi sateliti - da sastave vlast. I tako spasu Crnu Goru.
Sad bi trebalo da ide odjavna špica, jer liči na neki crnogorski rimejk filma Matriks. Znate ono: ovaj svijet je puki privid, živimo u virtuelnom svijetu koji su kreirale mašine, a ljudi žive u ljušturama... I, onda, dođe Odabrani (čitaj: Krivokapić) da ih povede u svijet realnosti.
Nažalost, ovo nije odsustvo sagledavanja stvarnosti, već surova realnost i otvoreni plan pokušaja osvajanja vlasti
Krivokapića i najvećeg dijela opozicije. I zato se prećutkuju činjenice, izvještaji međunarodnih organizacija o korektnom izbornom procesu, pravi pritisak na Državnu izbornu komisiju... Otuda i one medijske i druge fantazme o lažiranju pokušaja terorističkih napada, ismijavanje policije i karikaturalno ponižavanje Milivoja Katnića, traženje nevinosti Dikića i družine, ignorisanje upliva ruskog novca...
,,Zašto su uhapšeni u predizbornoj noći, zar se nije moglo čekati da se sve završi, da se okonča glasanje?“ Tako, tobože naivno, pita jedna ovdašnja novinarska heroina, otkrivajući suštinu igre - ovdje se nije željelo demokratsko osvajanje vlasti, nego puko svrgavanje vlasti. Svim sredstvima. Pa i Dikić ako treba, i Rusi da pomognu. Cilj opravdava sredstvo. Samo je kroz tu dioptriju razumljivo da opozicija ne priznaje izbore, iako su potpisani svi zapisnici sa biračkih mjesta; da govore o pritiscima vlasti u izbornom danu, a glatko odbijaju DPS primjedbe o neregularnostima na biračkim mjestima; da pokušavaju da sprave vlast u Budvi i Kotoru, a da negiraju Andrijevicu...
To nije potraga za metodom evolutivne promjene načina vladavine, to je zavođenje revolucionarne promjene vlasti.
Jedan dugogodišnji, dragi prijatelj, inače izuzetan poznavalac političkih sistema, poslao mi je nedavno izvod iz vlastite knjige o tranzicijama vlasti. Riječ je, u stvari, o citatu, djeliću starog intervjua Alvara Kunjala, nekadašnjeg vođe Komunističke partije Portugala, koji je novinarki Orijani Falaci objašnjavao zbog čega ne želi da prihvati izborni rezultat i kako se može od manjine napraviti većina nakon izbora.,,Ako mislite da Socijalistička partija sa svojih 40 procenata,i Narodni demokrati sa 27 posto, predstavljaju većinu, žrtva ste nerazumijevanja stvari. Izbori nemaju nikakve ili veoma malo veze sa dinamikom revolucije. Obećavam Vam da u Portugalu neće biti nikakvog parlamenta“, kazao je Kunjal, nastavljajući da mobiliše mase za osvajanje vlasti, mimo izborne volje naroda.
To je bilo u Portugaliji 1975. godine.Tužno je da sličnu logiku, ćetiri decenije kasnije slušamo ovdje, od izvornog suvereniste, socijaldemokrate Ranka Krivokapića, koji vjeruje samo u sud svoje partije.Ali, tako je, kako jeste. I, ko zna, možda je zaista tačna ona izreka jednog velikog filozofa, da se istorija ponavlja kao farsa.
Pobjeda
