Pokušaj Moskve da na Balkanu poveća uticaj bez rezultata je. Nisam siguran da će Rusi odustati, ali će nakon crnogorskog slučaja morati da modifikuju pristup, i to je jedan od glavnih razloga Petruševe posjete Beogradu, smatra profesor beogradskog Fakulteta za bezbjednost Zoran Dragišić. Moskva mora korigovati politiku, tačnije ojačati prijateljsku saradnju, a smanjiti želju da bude veliki brat, kaže Dragišić. Na slučaju Dikić vidjelo se da je Moskva, koliko god ulagala, imala neuspješan pristup, kaže Dragišić.
“Prvo činjenica da se u Crnoj Gori vrlo brzo formira Vlada vidi se da su oni mnogo radili na tome da se Crna Gora odrekne evroatlanskih intergracija. Ali vidimo ozbiljne pritiske da se i Srbiji promijeni strategija, ali bilo koliko da bude jaka neka svjetska sila najvažnije je da država sačuva ingtegritet i suverenitet”, tvrdi Dragišić.
Za analitičara Dušana Janjića Petruševa posjeta nije smirivanje lopte, već početak definisanja drugačijeg ruskog prisustva u regionu. Balkan jeste ruska zona uticaja, ali u globalnoj podjeli i sama Moskva prihvata da je to istovremeno i Nato zona, što može imati presudno i blagotvorno dejstvo na situaciju u cijelom regionu.
“U tom smislu ja očekujem jasnu distancu Rusije od kampanje Nikolića, Dačića i sličnih koji se pozivaju na ruski uticaj. Hoce li to približiti Srbiju NATU-u moguće, ali je važnije da će ojačati povjerenje građana u sopstvene službe i u svoju vlast i da se zemlja malo više pozabavi sobom. Naravno taj model dosadašnjeg djelovanja podrazumijevao je i akcije kakva je Dikićeva akcija i vjerovatno će se pokazati da ona nije išla kroz državne, već kroz neke privatne i moguće crkvene strukture kroz ono što se zove civilno društvo”, kaže Janjić.
Problem je međutim, tvrdi, ozbiljniji. Srbija je nestabilna zemlja, obzirom da u vrhu vlasti već duže nema jedinstva u smislu državne strategije, smatra Janjić i podsjeća da je Tomislav Nikolić, uoči Petruševe posjete, naglasio kako je Srbija strateški oslonac Rusije na Balkanu i u Evropi. Kada to priča predsjednik, a Vlada i premijer odnose grade s nekim drugim stranama, onda je jasno da je Nikolić čamac vezao za jednu stranu, i to je, kaže, srž svih zabuna i početak velikih problema.
“Zato jasno kažem ključno pitanje je iskrenost Putina da li on od Srbije hoće da pravi prijatelja da država sama na predsjedmičkim izborima odluči, ili Ukrajinu ako to hoće, kandidata imaju za to. A sve se to odvija u kontekstu premijerove najave o borbi protiv mafije, sjetimo se Đinđića, sjetimo se da je to konteskt koje obavještajne službe najviše vole da koriste, jer tada dobijaju mnoge besplatne saradnike u domenu korumpiranih političara, kriminala pa ako hoćete i okorelih ubica. Ozbiljan je momenat, Vlada je pred velikim iskušenjem i rizikom, prije svega njen premijer koji mora da čisti mangupe u sopstvenim redovima”, kaže Janjić.
Ovakvom politikom Rusija sebi samo zatvara vrata, jer oni koji obavještajno rovare zaboravljaju da su ljudi slobodoljubivi, da cijene nezavisnost i da ne postoji trik ili propaganda zbog čega bi narod od toga odustao. Nakon slučaja Dikić građani bi trebalo da osjete zadovoljstvo, jer su države pokazale kapacitet da se brane i odupru pritiscima velikih sila.
“Države treba da insistiraju na odbrani suvereniteta i svojih strateskih opredeljenja. Dobra regionalna saradnja ove zemlje može učiniti otpornijim na pritiske velikih sila i mislim da Srbija i Crna Gora idu u dobrom pravcu i da je sve ovo što se dogodilo samo očvrsnulo ionako dobru saradnju”, kaže Dragišić.
Janjić pak smatra da je slučaj Dikić samo integral Petruševe posjete, ali da je za naše zemlje najbitnije da se slučaj raščisti, uz poštovanje svih profesionlanih principa, kako bi se još bolje definisala pravila dalje saradnje kako obavještajnih sistema tako i samih država Srbije i Crne Gore.
AUTOR: PinkM
