Fotografkinja Jelica Bujić, rođena je 1982. godine u Njemačkoj, a odrasla je u Hrvatskoj. Miks ličko-dalmatinskih gena, kako otkriva našim čitaocima, odgovorni su za pomalo neobičnu kombinaciju karakternih crta osobe koja uvijek nešto mjeri i preispituje se.
Jelica se trudi da njen odnos između posla i vremena posvećenog sebi bude dobar, iako prednost ipak daje poslu. Shodno tome, zahvalna je na činjenici - da radi ono što voli.
Završila je Gimnaziju opšteg smjera u Apatinu, Marketing je studirala u Podgorici, a fotografiju, kojom se bavi već skoro 10 godina, učila je od mnogih fotografa. Veliko iskustvo u industriji pripisuje pohađanju škole modne fotografije na Saint Martins koledžu u Londonu.
Jelica trenutno radi kao asistentkinja fotografije svjetski poznatog fotografa Dejvida Hamiltona, sa kojim radi na dva izdanja monografija koja će na ljeto 2017. biti predstavljena crnogorskoj, kao i široj svjetskoj publici.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Zemlja i ljudi u kojoj, i sa kojima, sam odrasla.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Finansijska sloboda i mogućnost da bar malo vratim roditeljima sve ono što su dali za moju sestru i mene.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Ples. Neka vrsta modernog... Pjevanje je nešto što baš volim, ali za taj "talenat" najbolje je da ne dođe do izražaja, nikad.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Prebrzo i preburno reagovanje na neugodne situacije, osobina koje se izgleda prenosi sa koljena na koljeno.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Iskrenost. Ali iskrenost u kombinaciji sa dobrim namjerama. Biti iskren, ponekad, nije dovoljno.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Tilda Svinton u rimejku ženske verzije filma “Cry Baby”.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- "Zdravo, Jelica ovdje. Ja sam..." Izgleda da ne stane u pet riječi.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Priest strangler?
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Putovanje kroz vrijeme.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Najboljom verzijom sebe.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Jako volim, ali rijetko isto radim, da kuvam za prijatelje i sebe... uz čašu vina.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Planet Funk - “Chase the Sun”, prva je pjesma koje se sjetih. Rijetko, ali uvijek rado je poslušam zadnjih 15 godina.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Baš prije par dana, predstava “Bura”. I glumačko i produkcijski... sjajna.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- U zemlju vegana, da postoji... Etiopija i grad Lalibela sa crkvama uklesanim u kamenu, biće odgovor na Vaše pitanje.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Međugradski autobusi. Od pomisli da moram njime putovati hvata me panika, zbog skučenog prostora za noge.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- O sebi sve pričam sestri, Tijani 1 i Tijani 2. Mami samo “lajt verzije”, ali generalno, svima ispričam ponešto - zbog čega me prijatelji kritikuju.
Čemu se uvijek obradujete?
- Porodičnim okupljanjima, vjerovatno, jer u Crnoj Gori nemam rodbinu. Prijateljima, kovanjem planova za budućnost... i dostavi sa Asos-a.
Da li za nečim žalite?
- Trudim se da ne žalim, ali žalim, za drugim prilikama.
Bez čega ne možete?
- Rekla bih svog kuvanja, ali biće da stalno pominjem hranu.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Izvinim se često u toku dana. Za upadanje drugom u riječ, ponajviše.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Jednu istu želju, tri puta.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Poslovno, magazin koji sam radila. To su bile tri godine napornog rada i vrijednog iskustva. Privatno, podsjećanje sebe na poniznost, a time i zahvalnost za ono, i one, koje u životu imam.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Ako je moguće, kao da za to ne znam.
Kako biste voljeli da umrete?
- Brzo i bezbolno. Mislim da je to bolje za onog ko odlazi... za one koji ostaju, nažalost - nije.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Stojiš mi na nogama :-)
Priredila: A.POPOVIĆ
Foto: Privatna arhiva; Vincent Valentin
