Ko se god u naredne četiri godine nađe u ulozi čuvara državne kase - imaće pune ruke posla. Ne čeka ga nimalo lak zadatak. Rate za kredite koje stižu, nenaplativi porezi, sve manja pokrivenost izvoza uvozom, sve više mladih koji čekaju posao - samo su neki od problema sa kojima se novi ministri moraju odmah uhvatiti u koštac.
Žugićevo nasljeđe: Bivši ministar finansija Radoje Žuguć ostavio je u nasljeđe Plan sanacije javnog duga, dokument o kome je Portal Analitika već pisao i koji je bio jedna od tema predizbornog potkusurivanja, tim prije što predviđa nove namete građanima. No, kada se iz politike uđe u svijet realnosti, ostaje da je javni dug prešao magičnu cifru od 60 odsto bruto domaćeg proizvoda, da će zbog izgradnje auto - puta sve više rasti i da će se buduća vlada morati pogledati u oči i vidjeti što joj je činiti.
Početi od sanacije javnog duga i budžeta: Dekan MBS-a Dragoljub Janković kaže da se nova vlada mora pozabaviti javnim dugom, koji je postao veliki problem i dodaje da treba smanjiti troškove administracije, smanjiti cijenu ulaska u Vladu koalicionih partija i novih lokalnih vlasti, pa tek onda tražiti od građana veće ili nove namete.
Ekonomski analitičar Siniša Lekić za Portal Analitika kaže da je sigurno potreban rebalans budžeta, jer je postojeći uveliko premašen.
"No, svjedoci da kod nas to pravilo i nije uvijek sprovođeno i u praksi. Šta će budući ministar prvo da uradi, vidjećemo. Pitanje sanacije starog, predlog novog budžeta ili gašenje požara u našoj državnoj kasi", kaže Lekić.
On kaže i da pod hitno treba raditi na sanaciji javnih finansija i na "pospremanju" javnog sektora. "To su uvijek bolna pitanja, ali ukoliko se ne počnu riješavati biti će još bolnija ako ih odložimo", kaže on.
Zaštititi domaće poljoprivrednike: Naši sagovornici su saglasni u jednom - budućnost je u poljoprivredi. Zato je jako bitno ko će se naći u ulozi ministra. Profesor Janković kaže da osnovna smjernica nove vlade mora biti stabilizacija poljoprivredne proizvodnje na duži rok i to na način da se uvede garantovani otkupi viškova pojedinih ključnih poljoprivrednih proizvoda (meso, mlijeko, masline i izabrani proizvod za sjeverni dio).
"Potrebno je osmisliti model otkupa kroz upošljavanje domaće prerade, povećanja konkurentnosti i izvoz. Regulisati uvoz radi uređivanja domaćeg tržišta kroz podsticanje konkurentnosti poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda", kaže on.
Ekonomski analitičar Lekić, takođe, ističe da se nova vlada mora pozabaviti poljoprivredom na duži rok.
"Pitanje ulaganja je od presudnog značaja, zaštita domaćih poljoprivrednika i stvaranje uslova za njihov normalan rad. Mnogo je nekontrolisanog uvoza,a istovremeno malo subvencija i drugih davanja poljoprivrednicima da se ova grana stavi u fokus naše ekonomije", kaže on.
Konsenzus za valorizaciju nacionalnih resursa: Tokom predizborne kampanje naši političari su se manje bavili onim od čega se živi u odnosu na pitanja ko smo i što smo i je li nam bliža Amerika ili Rusija, i sve se uglavnom svodilo na priču opozicije da "Milo sve rasproda" a DPS-a da opozicija tjera investitore. Zato naši sagovornici na pitanje treba li mijenjati dosadašnji kurs, posebno kada je riječ o nacionalnim resursima, ističu da je potreban široki konsenzus.
"Manje grupe nezadovoljnika medijski često više skreću pažnju, što zamagljuje sliku ukupnog efekta kada su u pitanju nova ulaganja. Čak i veće grupe na kraju prezentuju svoje interese zato treba imati ubjedljive direktne i indirektne prednosti novih ulaganja u javnosti", kaže Janković.
Mnogo započetih, a nedovršenih projekata: I Siniša Lekić ističe da je mnogo započetih, a nedovršenih projekata koji su zastali iz raznih razloga.
"Činjenica da naša ekonomija nije ispunila naš osnovni zadatak, povećanje novih radnih mjesta,povećanje postojećih kapaciteta i na kraju stvaranje uslova da se rast spoljnotrgovinskog deficita barem zaustavi, ako se ne može smanjiti", kaže on.
Teorija kaže da su za ekonomsku politiku jedne zemlje najbitni ministri finansija, ekonomije i poljoprivrede. Teorija kaže i da je najbitnije da budu stručni, pa tek onda da su politički podobni. Ko će u naredne četiri godine obavljati te funkcije i da li će sve ostati na nivou teorije kod nas, još se ne zna.
S. Goranović – V. Rajković Nenadić
