U Izvještaju o stanju životne sredine za prvih šest mjeseci ove godine, prepoznaje se značaj formiranja banke gena ugroženih vrsta.
“Formirati banke gena biljnih i životinjskih vrsta koje su rijetke, zaštićene i kojima prijeti izumiranje. Aktivnosti na realizaciji mjere je neophodno sprovoditi kontinuirano od strane Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja. Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja je ispunilo obavezu sa zakonskom regulativom kroz Zakon o reproduktivnom materijalu šumskog drveća. Realizacija ove aktivnosti se planira osnivanjem Sjemenskog centra u sklopu Biotehničkog fakulteta”, piše u Izvještaju.
Podsjetimo, još prije tri godine, Ministarstvo održivog razvoja i turizma u svom Izvještaju o realizaciji mjera iz akcionog plana za smanjenje negativnog uticaja na životnu sredinu, ocijenilo je neophodnim formiranje banke gena domaćih, rijetkih i zaštićenih biljaka i životinja kao i onih kojima prijeti izumiranje.
Kao ugrožene životinske vrste u Crnoj Gori se pominje ris i neke vrste orlova, dok je najugroženija biljna vrsta-pečurka blagva kojoj prijeti nestanak.
Ris je toliko ugrožena vrsta da je postala simbol zaštite prirode na zapadnom Balkanu, a o koliko je rijetkoj životinji riječ govori podatak da na prostoru Crne Gore, Albanije, Makedonije i Kosova ima svega 20 do 40 odraslih jedinki.
Ministarstvo održivog razvoja i Agencija za zaštitu životne sredinu, zatražili su, još prije dvije godine, za područje sjevera zabranu sakupljanja pečurke blagve(Amanita caesarea) budući da toj vrsti gljive prijeti istrebljenje. Zabrana bi trebalo da se odnosi na kanjon rijeke Mrtvice, gdje je ta pečurka najzastupljenija.
Blagva je izuzetno rijetka, jestiva pečurka crvenkaste boje. Uz vrganj i lisičarku, cijenjena je izuzetno među sakupljačima gljiva. Poznata pod imenom jajčara, zbog oblika prije nego što se klobuk otvori. Potuno bijela sa žutim jezgrom, podsjeća oblikom i veličinom na kokošije jaje.
Vrlo je rijetka i u Evropi zbog čega je nazvana carskom gljivom, a prema legendi u starom Rimu samo su pripadnici visokog plemstva imali čast da ovu pečurku beru i jedu.
U Crnoj Gori raste na sunčanim proplancima, brezovoj i bukovoj šumi. Veoma liči na otrovnu gljivu muharu. Poznata je po periodičnosti rasta, od pet do sedam godina, kada se blagva može naći u većim količinama. U Crnoj Gori najzastupljenija je bila u kanjonu Mrtvice gdje se mogla naći u većim količinama.
P.Z.
