Dosadašnja policijska istraga na Kosovu ni poslije devet mjeseci nije dala nikakve rezultate.
Što se Kanjiži moglo dogoditi, nakon što je poslije tročasovnog zadržavanja u kosovskopoljskoj policijskoj stanici prevezen do centra, ali ne i do stana njegovih rođaka kod kojih je bio u gostima, nije jasno ni bezbjednosnim stručnjacima, a još manje Ismetovoj familiji. Njegov mlađi brat Enis, u nekoliko razgovora za Pobjedu, otvorio je još cijeli niz dilema.
Čudni postupci
- Kada je nešto manje od sat iza ponoći već morao biti priveden sa kružnog toka u Kosovom Polju, đe je čekao brata od tetke koji je pošao u obližnji kiosk brze hrane, zašto je u policiji zadržan gotovo tri sata, a zatim bez ikakvih prethodnih provjera odvezen na lokaciju udaljenu
više od dva i po kilometra, na kojoj inače nije bio zatečen kada je privremeno lišen slobode
- pitao se mlađi Kanjiža.
Zar nije bilo logično, smatra on, da ga patrola otprati do stana rođaka, tim prije što je bio cik zore, a uz to i gotovo 20 stepeni ispod nule?!
Ismetov brat se javno čudio i odnosu policajaca prema stranom državljaninu, koji je imao validna dokumenta i, kako je tokom saslušanja utvrdio dežurni inspektor, nije predstavljao
bezbjednosnu prijetnju ni opasnost po javni red i mir ili imovinu građana i Republike Kosovo? Tokom privođenja i saslušanja bio je miran, bez i trunke agresivnosti; a policajcima je objasnio ko je, odakle je i kod koga privremeno, kao gost, boravi.
Ništa važno
Čudila ga je i činjenica da mu sve vrijeme višemjesečne istrage nije bio dostupan snimak sa kamera koje „kontrolišu“ upravo dio Kosova Polja kojim se nakon izlaska iz policijskog automobila kretao njegov brat.
Prema njegovim informacijama, policija je nekoliko dana poslije Ismetovog nestanka izuzela video-zapise, analizirala ih, vjerovatno i dostavila višim istražnim istancama, ali o rezultatima tog dijela istražnog postupka, porodica do sada nije obavještavana. Enis se, kako kaže, obraćao na mnoge nadležne adrese, ali osim uobičajene kratke poruke da je „istraga u toku“ nije mogao saznati ništa važno što bi moglo upućivati na sudbinu njegovog brata.
U stalnom je kontaktu i sa crnogorskom Ambasadom u Prištini, a sve učestalije obraća se i brojnim međunarodnim misijama i stranim i domaćim humanitarnim i drugim nevladinim organizacijama na Kosovu.
Uvjeren je da se nešto mora uraditi, bez obzira na protok vremena…
- Od portage za bratom nikad neću odustati - izričit je on.
(Opširnije čitajte u današnjem broju Pobjede)
