Legendarni Argentinac, 'El Pibe' se sa profesionalcima prvi put zaigrao u dresu Argentinos Juniorsa, deset dana prije 16. rođendana.
Maradona je rođen 30. oktobra 1960. godine u predgrađu Buenos Airesa Lanusu, ali je odrastao u Vilji Fiorito – jednom od najsiromašnjih predgrađa prijestonice Argentine.
Nepunih mjesec dana poslije debija upisao je prvi pogodak u seniorskoj konkurenciji, da bi u narednih pet godina zabilježio 182 meča u crveno-bijelom dresu uz učinak od 129 golova i 42 asistencije.
U februaru 1981. godine postao je novi član Boke Juniors, da bi istog mjeseca postigao dva gola na debiju. Iako je u Boki proveo samo godinu dana, najviše zbog sukoba sa trenerom Silviom Marcolinijem, to mu nije zasmetalo da postane apsolutni ljubimac navijača.
Predvodio je ekipu do titule, svoje jedine u Argentini, a navijači posebno pamte njegov prvi pogodak u Superklasiku, kada je pogodio mrežu pošto je predriblao Alberta Tarantina i golmana Filola.
Poslije prolaska kroz sve mlađe kategorije i nastupa na Svjetskom prvenstvu u Španiji 1982. godine, Barselona je objavila da je oborila svjetski rekord i za 7,6 miliona dolara dovela najtalentovanijeg igrača svijeta. U Kataloniji je proveo dvije godine, postigavši 33 pogotka na nešto manje od 50 susreta – osvojivši za to vrijeme Kup kralja, Liga Kup i Superkup Španije.
1984. godine, Napoli je izdvojio 10.500.000 dolara za dovođenje Maradone i tako je ponovo oborili svjetski rekord. Bio je simbol 'ustanka' siromašnog juga Italije protiv aristokrata sa sjevera, igravši najboji fudbal svoje karijere podno Vezuva. Predvođeni njime Napolitanci su osvojili svoj prvi Skudeto, a posebno su bile impresivne njegove partije protiv najvećih, i to u njihovom dvorištu.
Još jednom je uspio da završi trku ispred Milana i Juventusa, dva puta je bio drugoplasirani, osvojio je i Kup i Superkup u plavom dresu, ali se kao jednako važan ističe i trofej Kupa UEFA 1987. godine. Na 202 susreta 95 puta bio je strijelac, 51 put asistent, međutim – nikakve brojke i trofeji ne mogu da dočaraju koliki je njegov uticaj u stvari bio.
Kokainska zavisnost i psihički problemi sve više su uzimali maha, da bi najnižu tačku svog života i karijere dosegao 1990. godine, kada je susependovan na 15 mjeseci zbog pozitivnog doping testa na 'praškastu' supstancu.
Do kraja karijere nastupao je još za Sevilju, Njuels Old Bojs i svoju Boku, prije nego što se pred krcatom 'Bombonjerom' sa suzama u očima, okružen svojom djecom i velikim brojem prijatelja, velikana najvažnije sporedne stvari na svijetu oprostio od jedine stvari koju je volio više od Boke.
1986. godine na Svjetskom prvenstvu u Meksiku sa kapitenskom trakom na ruci najprije je predvodio zemljake do prvog mjesta u grupi – sa tri asistencije protiv Južne Koreje i golom protiv Italije. Uslijedio je duel sa Urugvajem i asistencija Paskuliju za zakazivanje jednog od najepskijih okršaja u istoriji fudbala. Zbog rata oko Foklandskih ostrva, koji se uporedo odvijao, susret sa Englezima bio je sve samo ne sportski događaj, a Maradona se potrudio da im 'vrati' za sve.
Prvi gol važi za najkontroverzniji u istoriji fudbala, pošto je Pitera Šiltona savladao rukom, praveći se da je sve regularno, istovremeno pokazivajući saigračima da ga prate u slavlju ne bi li sudija nešto posumnjao.
Ako je prvi pogodak bio nečastan i 'prljav', onda je drugi, samo četiri minuta kasnije, bez i trunke nedoumice najbolji ikada postignut na fudbalskom igralištu. Povukao je loptu sa centra, pretrčavši pet igrača 'Gordog Albiona' prije nego što je isto učinio i Šiltonu – i iz jedanaestog kontakta sa loptom pogodio mrežu.
U polufinalu je ponovo sâm, sa dva gola, porazio Belgijance, da bi u velikom finalu protiv Zapadne Njemačke stao u službu tima. Njemci nijesu mogli da ga zaustave, a to što su se koncentrisali isključivo na njega u stvari je i riješilo borbu za trofej (3:2).
tekst: B92.NET
