Razlog takve odluke je niz vještačenja, kojima je konačno utvrđeno da Tamburić nije ubijen, već da je u pitanju zadesna smrt. Prema riječima Šoškića, zabuna u predmetu nastala je nakon obdukcionog nalaza beživotnog tijela Tamburića, koji se nije slagao sa prikupljenim dokazima i iskazima saslušanih svjedoka i građana, a kasnije ni sa dva vještačenja u Beogradu i Novom Sadu.
Tamburićevo beživotno tijelo pronađeno je 3. februara 2014. godine u stanu, čiji je vlasnik. Kako je tada tokom uviđaja konstatovano, ulazna vrata bila su otključana i na njima nijesu zatečeni tragovi nasilnog otvaranja, dok su ključevi bili u bravi sa unutrašnje strane. Njegovo tijelo, prema riječima tužioca, nađeno je u dnevnoj sobi, dok su na djelovima komode uočeni tragovi krvi i prevrnuti stočić. U sobi je ostao i mobilni telefon, zlatni lanac inovac, što je, kako je objasnio Šoškić, na početku isključilo mogućnost da je Tamburić ubijen iz koristoljublja, a nijesu se nazirali ni drugi motivi za nasilnu smrt.
Šoć: Tamburić ubijen držalom od sjekire
Ipak, kako je pojasnio tužilac Šoškić, tri dana kasnije obducent prof.dr Miodrag Šoć je sačinio nalaz prema kojem je ustvrdio da je smrt nasilna.
“Prema tom izvještaju, smrt je nastupila usljed zatajenja važnih moždanih centara, kao posljedica nakupljanja krvi u lobanjskoj duplji, zbog preloma kostiju lobanje. Vještak je tvrdio i da su prelomi kostiju lobanje i druge opisane povrede posljedica više udaraca tupim i teškim predmetom, sa jakim zamahom", pojasio je Šoškić, dodajući da je vještak tvrdio da je Tamburić zadobio najmanje dva udarca i da nije odmah umro, već da je mogao da živi najduže osam sati.
Prema njegovom mišljenju, udarci su mogli biti nanijeti i drškom od sjekire, koja je nađen u stanu. Takođe, vještak je naveo da je koncentracija alkohola u krvi pokojnika bila 0,00 promila u vrijeme umiranja, ali i da je potrebno osam sati da se od posljednjeg konzumiranja eliminiše iz organizma.
Beogradski vještaci: Nijesu izvršene sve radnje dijagnostifikovanja
Šoškića je profesionalno pokolebao i podatak o količini izlivene krvi u lobanji od 90 ccm, što prema medicinskoj literaturi ne može biti uzrok smrti.
“Zato sam donio naredbu da se Institutu za sudsku medicinu u Beogradu, odnosno prof. dr Slobodanu Saviću i doc.dr Zoranu Mihailoviću, povjeri vještačenje o uzroku smrti, te o vrsti i mehanizmu nastanka povreda, sa akcentom da li je povrede mogla da nanese ženska osoba", obrazložio je Šoškić, navodeći da je vještačenje zatražio putem međunarodno-pravne pomoći.
On je dodao da je tim vještaka utvrdio da obdukcija u Podgorici nije izvršena u skladu sa principima savremene sudskomedicinske prakse, odnosno da nijesu izvršene sve radnje dijagnostifikovanja svih unutrašnjih povreda na mekom tkivu, kao bi se isključila mogućnost drugih uzroka smrti.
Od udara drškom mora nastati i povreda na koži
"Komisija, ipak, nalazi da postoji mogućnost nasilne smrti usljed pritiska izliva krvi na mozak. Međutim, vještaci su mišljenja da su sve povrede mogle nastati pri padu i udarom čeonog dijela u tvrdu podlogu. Vještaci nijesu isključili mogućnost udarca, ali bi u tom slučaju to morao biti neki široki tupi predmet, a ne drška od sjekire, objašnjavajući da udarac drvenom drškom ne može da izazove prelom lobanje, a da ne uzrokuje nikakve spoljašnje povrede kože na mjestu gdje je lokalizovan prelom", opisao je tužilac Šoškić, dodajući da se prof. dr. Miodrag Šoć, koji je radio obdukciju nije složio sa mišljenjem kolega iz Beograda.
Iskrvario na podu
Šoškić je potom bio prinuđen da zatraži novo vještačenje Medicinskog fakulteta u Novom Sadu prof.dr Radenko Vujović, prof.dr Igor Veselinović i dr Radosav Radosavkić, koji je bio još decidniji u stavu da je smrt Tamburića nastala usljed pada i udarom glavom o komodu.
"Dakle, Komisija je našla da povrede oštećenog nijesu karakteristične za višekratno dejstvo tupog, teškog i jakog zamahnutog mehaničkog oruđa, kakav je udar držalom od sjekire, već da je posljedica udara o tupo-tvrdoj prepreci velike površine. Nalazim da nema osnova sumnje da je bilo bilo koje lice preduzelo bilo koju radnju da je u uzročnoj vezi sa smrću pokojnog Tamburića, odnosno da je učinjeno ubistvo", zaključio je Šoškić.
Alkohol se u vrijeme umiranja mogao izlučiti
Tužilac Šoškić je naveo i činjenicu da je komisija vještaka iz Novog Sada kritikovala obdukcioni zapisnik, u kojem se navodi da u vrijeme umiranja nije postojalo stanje alkoholisanosti.
"Vještaci tvrde da je takav zaključak neutemeljen, odnosno da se u obdukcionom zapisniku moglo navesti da u trenutku smrti nije bilo stanje alkoholisanosti, a ne u vrijeme umiranja, budući da je koncentracija alkohola u uzorku krvi, koji je uzet prilikom obdukcije, zapravo koncentracija u vrijeme smrti, a ne u vrijeme umiranja, s obzirom da je umiranje u konkretnom slučaju moglo trajati satima. Ukoliko je bilo alkohola u krvi u vrijeme povređivanja do trenutka smrti ovaj alkohol se mogao u potpunosti izlučiti iz krvi", citirao je Šoškić.
dnevne novine
