Ne postoji značajniji datum u novijoj crnogorskoj istoriji od dana kada je Crna Gora povratila svoju nezavisnost prije deset godina. Upravo naše nezadovoljstvo što se nedovoljno hrabro nije pristupilo reformama crnogorskog društva u kulturuloškoj i idenditetskoj dovršenosti motiv je zašto smo pokušali da objedinimo energiju svih onih koji dijele naša osjećanja i pokrenemo političke strukture i građane da razvijamo patriotski odnos prema državi Crnoj Gori kao autentičnoj državnoj tvorevini koje su stvarale generacije naših predaka.
Govoreći konstantno građanima da samo Mi svi možemo pokrenuti stvari u željenom pravcu! Da nije moguće ostvariti zemlju građana koji su spremni podnijeti žrtvu za svoju zemlju bez velikog truda na izgradnji nacionalnog i državnog identiteta, govore generacije onih koje smo prepustili protekle decenije vaspitanju najvećih mrzitelja Crne Gore i crnogorske nacije, koji Crnu Goru vide kao koloniju drugih zemalja. Nedovoljnom spremnošću da, poput svih nacija koje su dovršile svoju autentičnost, gradimo institucije, školski sistem i kulturne ustanove kao izraz svoje posebnosti i vrijednosno sebe odredimo kao dio uređenog svijeta, koji smo odredili kao svoj cilj, doveli smo sebe u situaciju da ponovo moramo da se borimo protiv nasrtaja na naše nacionalno biće i na našu evroatlansku i mediteransku pripadnost i budućnost.
Koprumpiranost i pokvarenost crnogorskih političara potvrđuje da je crnogorski usud ono što je Petar I, u pjesmi „Pogibija vezira Mahmut-paše (na selo Kruse 1796)“, kroz usta Mahmut paše napisao: „Dokle imam u ćesi novaca, a u Crnu Goru trgovaca, kojizi su lakomi na blago, učiniću što je meni drago, oni će mi prodat Crnogorce!“ Vjerujemo da su to riječi koje može danas izgovarati i Vladimir Putin. Ono što se graniči sa potpunom inverzijom morala jeste da se oni koji izdaju crnogorske interese, svoju prošlost i sve ono što su govorili da su, udruženi sa korifejima anticrnogorstva, pokušavaju predstaviti kao spasioci Crne Gore. Nažalost, njima su se pridružili mnogi pripadnici crnogorske nacionalnosti, nezadovoljni socijalnim položajem ili odnosom prema crnogorskom nacionalnom pitanju. Nažalost, jer nijesu svjesni da svojim opredjeljenjem idu na ruku upravo onima koji promovišu anticrnogorstvo i kojima je crnogorska nacija „izdaja srpstva“.
Nijedan iskreni Crnogorac nema na predstojećim izorima što da bira, tim prije jer ne postoje čarobni štapići koji će Crnu Goru preko noći učiniti bogatom zemljom. Dužnost mu je da glasa za Crnu Goru i njenu odbranu od onih koji je nikada nijesu viđeli kao autentičnu nacionalnu i državnu tvorevinu, već kao dio tuđih državnih i nacionalnih ambicija. Žalosno bi bilo da se povedu za onima koji su iz sopstvenih interesa i inferirnosti u odnosu na jednog čovjeka, prema kome osjećaju nevjerovatnu mržnju jer im je jasno da su politički i etički patuljci i da ne mogu ostvariti svoje ambicije u fer borbi, pronašli saveznike u svojim dojučerašnjim žestokim protivnicima. I čitava ta šarada, prljave kampanje, kriminalizovanje, parola – ili mi ili on, je odraz toga! Ustvari, prava parola jeste – ili Crna Gora ili oni! Dok god postoji Crna Gora kao svoja ona će kad – tad biti onakva kakvu želimo. Ako nam „oni“ uzmu Crnu Goru, uzeli su nam budućnost i sve ono što smo željeli a nijesmo ostvarili.
Glasajte za Crnu Goru kao dio EU i NATO jer samo tako možemo sačuvati sebe od velikonacionalnih aspiracija, pokušaja asimilacije i pete kolone. Podržite one koji su zaslužni za njenu nezavisnost i one kojima je Crna Gora jedina domovina. A to su sigurno procrnogorske stranke i stranke manjina odane Crnoj Gori.
Crnogorski pokret
